Nedostatak zdravstvenog osoblja svih profila, od medicinskih sestara, radiologa, liječnika opće prakse do specijalista raznih vrsta, kronična je bolest hrvatskog zdravstvenog sustava. Od dijagnosticiranja tog problema prošle su godine, ali bez adekvatne terapije sustav je sve stariji, a posljedice oboljenja sve očitije. Izgleda da najprije stradavaju periferni organi, što bi u slučaju hrvatskog zdravstvenog krvožilja značilo da s osnovnim funkcijama prestaju bolnice i zdravstvena skrb u Puli, Metkoviću i drugim gradovima udaljenim od Zagreba, dok se samo središte sustava brani premosnicama i sve većom količinom uvoznih medikamenata.
Drugim riječima, ne smijemo biti iznenađeni što u pulskoj Općoj bolnici nedostaju liječnici, jer je ona ipak na „periferiji” zdravstvenog ustroja u kojem je važno da središnjica kako-tako funkcionira – doduše uz goleme liste čekanja i bijeg mladih liječnika u inozemstvo – dok se ostalima nude pomalo neočekivani oblici stručne pomoći. Jedna od njih je i liječenje na daljinu, preko interneta, što se je praksa koja se do sada primjenjivala u otočnim domovima zdravlja i u nedostupnim mjestima za vrijeme vremenskih nepogoda.
Možda zvuči kao gorka šala, ali na zadnjoj sjednici Skupštine Istarske županije čulo se da će se problem nedostatka radiologa u Općoj bolnici Pula, gdje ih nedostaje šestero, rješavati tako da će se odjel radiologije digitalizirati, pa će se digitalne rendgen snimke moći internetom poslati u neku drugu bolnicu, bilo gdje u Hrvatskoj, kako bi se tamošnji liječnici mogli dati stručni sud o nečijem zdravstvenom stanju. Nije poznato hoće li se i interakcija s pacijentom, primjerice želja liječnika da se udahne i izdahne zrak očitovati preko interneta, ali očito je da se u zdravstvu provode vatrogasne mjere da bi moglo reći da sustav funkcionira.
Na sjednici županijske Skupštine čulo se, između redaka, i moguće rješenje problema s radiolozima i drugim specijalistima koji nedostaju istarskom zdravstvu. Pročelnik Valerio Drandić rekao je, naime, da odlaze zbog boljih plaća i kraćeg radnog vremena, pa se čini da će javno zdravstvo, prije ili kasnije, morati ponuditi konkurente radne uvjete barem u specijalizacijama i u mjestima gdje nedostaje odgovarajućih liječnika. Napokon, i radiološki pregled na daljinu neće biti besplatan – možda bi se sredstva mogla preusmjeriti na veći standard potrebnih liječnika.
Naravno, Istarska županija, kao niti jedna druga, ne može sama riješiti problem nedostatka liječnika koji je prisutan u čitavoj državi. Može pomoći u privlačenju liječnika ustupanjem stambenog prostora (kako to čine neki istarski gradovi s policijskim kadrom) ili na sličan način, ali jasno je kako odavno dijagnosticirano kronično oboljenje hrvatskog zdravstva treba, i to ne na daljinu, trebaju izliječiti Vlada i nadležno ministarstvo propisnom terapijom.