Što je neka kuhinja jednostavnija to je teže dobro kuhati. Istarska maneštra, fuži, jota, pljukanci, sve sam to učila od svoje none ovdje u Puli i kasnije ugradila u svoje menije i restorane, kaže Lidija. Kuhala je za sve hrvatske predsjednike, Papu Benedikta i Papu Franju, američkog predsjednika Busha mlađeg

Toliko jednostavna, skromna, razgovorljiva i u svojoj 71. godini puna životne energije, svjetski poznata kuharica, majstorica talijanske spize Lidija Bastijanić ovih je dana na zasluženom odmoru u svojoj rodnoj Puli. Već više od dvadeset godina njen kulinarski show na malim ekranima prate milijuni ljudi na svim kontinentima. Ova svjetski uspješna poslovna žena i vrhunska kuharica koja godinama vlada gastroscenom u SAD-u, dočekala nas je u svojoj rodnoj kući u pulskoj četvrti Busoler. Malena i skromna kućica, ostaci nekadašnjih štala u kojima su držali životinje, korta, masline i smokve, ama baš ništa ne daje naslutiti da u njoj boravi poznata TV-gastro zvijezda i jedna od najpopularnijih majstorica kuhinje u svijetu. Starinska kuhinja u kojoj tijekom boravka u Puli kuha za svoju obitelj, odiše prošlošću i velikom ljubavlju prema tradiciji.

Ovo je moj dom

Miješajući u razgovoru talijanski i engleski u kombinaciji s istarskim dijalektom, Lidia u dahu prepričava o svom životnom putu, prvim počecima u Sjedinjenim državama gdje je kao malena djevojčica s obitelji emigrirala prije 50-tak godina ali i vječitoj inspiraciji Istri koja joj je uvijek blizu srca ali i kuhače.

-Cijela obitelj je sa mnom na odmoru, no oni su u kući u Pomeru, a ja dolazim samo ovdje. Ovo je moj dom, ovdje naviru sva sjećanja na prekrasno djetinjstvo, moju nonu uz koju sam još kao djevojčica učila kuhati. Mirisi koje osjećam u Puli su nešto neopisivo, more, tržnica, sve mi to daju energiju za dalje. U kući na Busoleru rođeni su moja majka i nono i sve me to vraća u prošlost. Sjećam se kada sam kao dijete s nonom odlazila na tržnicu i prodavala verduru. Imali smo mali karić, a sav višak koji bi ostao iz vrta smo nosile na markat. U vrtu je uvijek bilo svježeg bosiljka, proizvodili smo svoje ulje. Imali smo prasce, tovare, kokoši, koze i na stolu je uvijek bilo svega, sve domaće, zdravo i ukusno. Najveći dio života provela sam u Americi no nikada neću zaboraviti trenutke i ovo podneblje koje je odredilo mene i moje kuhanje. Hrana koju je kuhala moja nona- žgvacet, fuže, njoke, knedle s šljivama, domaće kobasice, sve to spremam i danas, kaže Lidia koja sebe smatra Amerikankom i Istrijankom. Prije kupanja u Šišanu, svaki je dan iskoristila za odlazak na pulsku tržnicu.

-Fantastična ponuda, svježe povrće, šarenilo boja, mirisa i okusa. Svaki put se oduševim. Isto je i na ribarnici, odličan izbor ribe i škampa, priča nam Lidija koja ima i neka svoja omiljena mjesta kada dođe u Hrvatsku.

Kuhala srcem

-Odlično sam jela u restoranu Trošt u Vrsaru, Miramare u Pomeru, na Trgetu sam kušala odličnu hobotnicu pod čripnjom. Mnogi restorani su doživjeli napredak i ovdje ima mjesta gdje se stvarno dobro jede. Vodnjanka je recimo odličan izbor ako želite dobre fuže i domaću kuhinju a agroturizmi sve više rade odličan posao. Restoran hotela Monte Mulin u Rovinju me oduševio, to je svjetska klasa, govori nam Lidija prisjećajući se svog odlaska u Ameriku. (PIŠE Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ)