Kako pomoći Uljaniku i njegovim radnicima da opstanu i krenu ispočetka iz duboke provalije financijskih dubioza u kojoj se danas nalaze? Odgovor na to pitanje od „milijun dolara” malo tko je ponudio, iako su gotovo sve političke stranke, od najmanjih i lokalni do masovnih i nacionalnih, posljednjih mjeseci ronile suze za Uljanikom, 3. majem i hrvatskom brodograđevnom industrijom u cjelini? Konstruktivnih rasprava se, u kakofoniji politizacije tuđe muke i kveziliberalne ekonomije kaosa, malo čulo.

Vlada HDZ-a i malih partnera o Uljaniku šalje različite signale. Ministar gospodarstva ima jednu priču, ministar financija drugu, dok premijer sve to zajedno sabire u vječnu političarsku mantru „trebalo bi” i „radimo na rješenju”. Danas, kad plaće na račune radnika nisu sjele, malo tko mari za projekcije državnog proračuna ugroženog jamstvima za Uljanik, a više za kućni proračun i troškove za hranu i režije.

Kriza o Uljaniku dala je priliku svima da pokažu svoju pamet, konstruktivnost i kreativnost. SDP je o tome raspravljao na sjednici svog predsjedništva i nije rekao ništa. HDZ-ovi partneri – s izuzetkom potpredsjednika Hrvatskog sabora Furia Radina koji kaže da se Uljanik mora spasiti izborom jakog strateškog partnera – šute kao da ih se to ne tiče. U HSS-u slabo razumiju problem brodogradnje, a Živi zid i Most koriste priliku da se obračunaju s političkom konkurencijom. Ivan Vilibor Sinčić i Ivan Pernar više ne drže pressice ispred Uljanikove porte, jer nemaju što reći.

IDS, kao stranka koja vodi Pulu i Istru, ovih dana je izašla sa zanimljivom idejom koju Banski dvori uopće ne komentiraju. Riječ je o izmijeni Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku – koji sada obuhvaća samo kompanije s više od pet tisuća zaposlenika i dubiozama od 7,5 milijardi kuna. IDS traži promjenu zakona – da se u obzir uzmu sistemske tvrtke s dvije tisuće radnika i „minusima” od dvije milijarde kuna – kako bi se na taj način, baš poput Agrokora, spašavao Uljanik. Time bi Uljanik dobio na vremenu da se konsolidira i restrukturira, da pronađe kvalitetne strateške partnere i napravi cjelovitu strategiju na kojoj će graditi budućnost.

Nema racionalnog razloga da Vlada – nakon što je spasila Agrokor koji je bio u privatnom vlasništvu, ali snažno premrežen sa stukturama političke moći u HDZ-u – ne prepravi Lex Agrokor u Lex Uljanik. Brodogradnja je, svakako, od „sistemskog značaja” za Hrvatsku. Predstavlja najznačajniju izvoznu stavku, uz nju se vezana brojna radna mjesta, kao i dio sustava visokog obrazovanja. Propadne li Uljanik, sveučilišta će brodograđevne inženjere obrazovati za Italiju i Njemačku.

Naravno, postoji i razlog koji ne govori u prilog donošenja Lex Uljanik. Ako se on donese, Vlada bi trebala pokazati odgovornost i spriječiti nove afere „Borg”, te dokazati da ne spašava samo tvrtke koji su od „sistemskog značaja” za HDZ. Pokaže li se da potencijalni ulagači koje ministri šalju u Uljanik i 3. maj nisu zadovoljni ponuđenim, donošenje Lexa Uljanik možda preostane jedini način preživljavanja za pulski i riječki škver.

Povezane vijesti

• OLUJA JE MOJA, VAŠA I NAŠA PRIČA OLUJA ZAUVIJEK I U SRCU!
• Rekordi komunalnog (ne)reda
• Vapimo za napretkom, a istovremeno se protiv njega borimo