Udruga će korisnicima puno pomoći jer ćemo imati vlastita financijska sredstva. Važno nam je pronaći prostor u centru grada koji bi bio otvoren za sve građane * Imala sam slučajeve ljudi koji godinama nisu izlazili vani, koji su zaboravili razgovarati, a koji su nakon uključenja u program počeli opet pričati. U kvalitetu života spada još jedan aspekt o kojem nitko ne priča, a to je da ponekad treba i zabave

Oriana Španić, medicinska sestra u pulskoj Općoj bolnici, ovogodišnja ja dobitnica nagrade Istriana kojom joj je odano priznanje za dugogodišnji uspješan rad s psihijatrijskim bolesnicima kojima je posvetila čitav svoj radni vijek. U pulskoj bolnici zaposlena je od 1985. godine, a o mirovini ne razmišlja. Ovo je, kaže, njen život. Štoviše, proteklog je prosinca osnovala Udrugu za poboljšanje kvalitete života osoba s psihosocijalnim teškoćama jer je, veli, to bio jedini način da se korisnicima njenog uspješnog programa Psihijatrija u zajednici još više pomogne. Za potrebe programa u dijelu odjela psihijatrije uređen je dnevni boravak i kuhinjica, no važno je reći da korisnici veći dio vremena provode vani, u gradu, među ljudima, baveći se različitim aktivnostima, što znatno poboljšava kvalitetu njihova života.

Otvoriti vrata

- Bolnica kao ustanova ne može toliko pomoći jer smo ograničeni, ali kao udruga s projektima možemo puno više napraviti. Moja desna ruka u udruzi je radna terapeutkinja Ivana Božić. Naravno, u udruzi su svi članovi mog programa, kao i njihovi roditelji. Članova je više od 60: većina ih je iz Pule, ali neki su iz Vodnjana, Fažane, Labina, Umaga, Pazina, Sv. Petra u Šumi.

- Na koji će se način korisnicima, okupljenima u udruzi, poboljšati kvaliteta života u odnosu na dosadašnji standardni tretman u bolnici?

- Udruga će im, za početak, puno pomoći jer ćemo imati vlastita financijska sredstva. Gotovo svi imaju osobnu invalidninu koja je minimalna i iznosi nekakvih tisuću i nešto kuna ili imaju samo dodatak za kućnu njegu od 500 kuna koji dobivaju njihovi skrbnici, roditelji. Oni si tim iznosom ne mogu ništa priuštiti. Samo za osobnu higijenu treba puno, da ne govorimo da su to ljudi koji bi izlazili, koji bi živjeli. Njima trebaju i cipele i jakne, a putem bolnice to ne ide. To ćemo im moći osigurati putem udruge.

- Na koji način ćete se financirati, putem europskih fondova?

- Zasad ne. Financirat će nas Grad i Županija, putem malih projekata. Dakle, pisat ćemo projekte, ono što se može. Kasnije, kad se budemo malo proširili, onda će se otvoriti i vrata za ono što ja stvarno jako želim, a to je ono što bi bilo jedinstveno, pa mogu reći da ni u svijetu toga nema, a to je prostor u centru grada u kojem bi se korisnici mogli družiti, dolaziti ondje od kuće. Ali ne samo oni, poanta je da prostor bude otvoren za sve, da dolaze građani, turisti, tako da se uopće ne zna da tamo borave osobe sa psihosocijalnim teškoćama. (Razgovarala Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)

Povezane vijesti

• U kinu Valli dodjela osme Istriane
• Dodjela jubilarne Istriane 14. prosinca
• Ključ svega je čovjek