U nizu bijelih adventskih kućica na Giardinima iz kojih se ovih dana šire miomirisi kuhanog vina, klinčića i fritula, nalazi se, sedmu godinu zaredom, i kućica pulskog Prihvatilišta za beskućnike, koje djeluje u Šijani pod paskom gradskog Crvenog križa. Kao i prethodnih godina, izložili su rukotvorine, vijence i prigodne božićne darove koje su vrijedno stvarali proteklih dana. Rukotvorine nemaju cijenu, svatko može dati koliko može i time poduprijeti rad Prihvatilišta, a zauzvrat dobiva poklon u koji je utkano puno pažnje i minucioznog rada.

Priču ćemo započeti s Marom Renić. Ona je u Prihvatilištu živjela godinu i pol dana. Sada je uz pomoć ljudi iz ove ustanove stala na svoje noge. Svjesna je tko joj je pomogao kada je prije šest godina ostala bez supruga i sama se, bez novca našla u velikom egzistencijalnom problemu. Uspjela se osamostaliti. Sve šalove sama je isplela, sve donacije koje se prikupe nekad su trebale njoj, sada ona radi da bi pomogla drugima.

- Da, bila sam jamac za kredit i dan-danas otplaćujem ratu od 500 kuna mjesečno. Sada živim sama. Volonterka sam već šest godina. Morala sam doći u prihvatilište jer sam bila u situaciji da nisam imala novca za podstanarstvo. Nakon suprugove smrti ostala sam sama. Nakon što sam platila sprovod i ostala davanja nisam više imala novca niti da platim stan. Međutim, kada sam smogla snage i došla u prihvatilište, puno su mi pomogli. Moja mirovina iznosi oko 1.900 kuna, ali kada oduzmete tih petsto kuna, ne ostane puno za život. Mislim da otplaćivanje toga duga neću ni doživjeti, priča nam Mara.

Teško pronaći smještaj 

Svjetlo na kraju tunela su ljudi iz Prihvatilišta koji ih upućuju na pravi, ali i pravni put. Naime, Mara sada prima socijalnu pomoć od 2.500 kuna godišnje te 600 kuna mjesečno za pomoć i njegu, pa si može priuštiti podstanarski stan koji plaća 1.200 kuna, plus režije.

- Uvijek mi pomažu, oni su moja druga obitelj, zovem i ja njih ako nešto treba jer oni su bili tu kada sam bila sama, ispričala nam je Mara i pokazala svoje radove.

Jana Milin Herceg, voditeljica Dnevnog boravka Prihvatilišta za beskućnike, konstantno je s korisnicima i brine o svemu što je potrebno, pa i o pravilnom predstavljanju na Adventu. Novac za kreativne radionice dobivaju putem projekata, kao što je ovaj, namijenjen izradi adventskih rukotvorina.

- Materijali se kupuju na popustima cijele godine. Ponedjeljkom i srijedom korisnici dnevnog boravka sudjeluju u kreativnim radionicama. Tako nastaju i ideje i sami proizvodi. To je vrlo kompleksan rad: za jednog snjegovića, na primjer, potrebno je   deset dijelova koje treba ušiti, napuniti, zalijepiti te prezentirati. U roku od mjesec dana potrebno je izraditi stotinu figura Djeda Mraza. Osim toga, imamo i pingvine, sobove, anđele, rad koji zahtjeva puno posla. Nadam se da će ljudi poduprijeti ove male poduzetnike jer sve ide u humanitarne svrhe, u rad prihvatilišta. Mi radimo na tome da ljude resocijaliziramo, potaknemo u njima kreativnost putem koje shvate da i sami mogu krenuti u život koji nekada zna biti okrutan. U Puli je jako teško naći smještaj, pogotovo za žene, muškarci imaju samački hotel a žene ne, objašnjava Milin Herceg. Ljudi doista daju donacije za proizvode i vrlo su zadovoljni. Iz prihvatilišta pozivaju građane da svrate do njihovog štanda i odaberu nešto za svoj dom.

Nužna obnova zgrade

Helena Babić, voditeljica Prihvatilišta, godinama daje sve od sebe da se ljudi koji se nalaze u ovoj ustanovi osjećaju što bolje. Jasna Vekić, ravnateljica Crvenog križa Pula, Helenu je primijetila još kao mladu i ambicioznu volonterku. Kasnije se zaposlila u Prihvatilištu koje vodi već puno desetljeće.

- Prihvatilište ima kapacitet za dvadeset korisnika, ali ih trenutno ima trinaest na smještaju. Pružamo i uslugu Dnevnog boravka, a tamo imamo oko četrdesetak korisnika. Ljudi koji su smješteni često se izmjenjuju jer se stvarno trudimo da im u što kraćem periodu osiguramo da se vrate u normalan život, u podstanarstvo ili nešto slično, odnosno da im čim prije omogućimo povratak u zajednicu. Sve su situacije različite, to su ljudi koji su imali život, ali su izgubili podršku kada im je bila najpotrebnija. Nisu svi snažni i nemaju svi prijatelje i obitelj koji su odani. Mi smo tu da pružimo pomoć, budemo odani a kada treba i prijatelji. Kod nas je u prihvatilištu bilo u deset godina oko 150 ljudi. Riječ je o ljudima koji dolaze iz Pule pa možemo reći da je to poprilično velika brojka, kazala je Babić.

U prihvatilištu se može ostati najduže godinu dana, ali Babić veli da nikad nikoga nakon isteka tog perioda nisu izbacili na cestu. Na primjer, čekanje invalidske mirovine ne može se riješiti u godinu dana pa korisnicu ostaju dok se to ne riješi. Neki nađu posao i brzo odu.

Babić, međutim ističe, da je nužna rekonstrukcija objekta u kojem borave.

- Nemamo osigurano grijanje u cijeloj zgradi. U jednoj se prostoriji grijemo na peć na drva, na par klima, pa grijalica. Prozori su stari, a prostor je to od tristotinjak kvadrata. Činjenica jest da nam nikada niti jedan korisnik nije prigovorio, oni su zahvalni ali bi bilo potrebno da su uvjeti primjereniji. Novac iz europskih fondova ovoga puta nisu dobili, sada tražimo druge načine jer se ova kuća treba renovirati, napominje Babić.

Građani možda neće renovirati kuću ali će svojim kupnjom na njihovom Adventskom štandu doprinijeti makar kupnji ogrjeva. Oni su tamo svaki dan od 10 do 13 i od 16 do 20 sati.

Povezane vijesti

• Zgrada ljekarne na Giardinima ponovno je ekskluzivna
• Štand prihvatilišta za beskućnike na božićnom sajmu
• Prisjećanje na pogibiju pulskih antifašista