PIŠE VANESA BEGIĆ
Kreativnost i nagrade
Iako su mnogi zavidni prosvjetarima zbog ljetnih, zimskih i proljetnih ferija, prosvjetari nisu (uvijek) zadovoljni svojim položajem i statusom. Sve više i više priprema, ažuriranja, seminara, administracije, promjena programa, odabira udžbenika, interaktivnih sadržaja, škole za život, opisno ocjenjivanje, klasično ocjenjivanje, potaknuti školarce, integrirati učenike s posebnim potrebama, sve zahtjevniji roditelji i njihove Viber i Whatsapp grupe gdje analiziraju sve i svašta vezano uz nastavu, život nastavnika nerijetko čine prilično stresnim.
A čini se da ta pojava nije prisutna samo kod nas. Evo, primjerice, kod naših susjeda Talijana, uz stalne reforme, nastavnici su u jednoj nedavno objavljenoj anketi kazali da ih najviše živcira ono što "procuri" iz prepiski Whatsapp grupa roditelja, a vjerojatno ni kod nas nije puno drukčija situacija.
Prijedlog o nagrađivanju nastavnika zasigurno je, ukoliko bude pravilno primijenjen, poticajan i koristan, jer će veći dio njih biti motiviraniji unatoč svemu gore navedenom.
Istina, bilo bi besmisleno izjaviti da svi podjednako dobro rade svoj posao, u svim segmentima ljudskog života i djelovanja, pa to je dakako prisutno i kod nastavnika. I što se tiče inovativnosti, i kreativnosti u radu, i što se tiče komunikacije.
Oduvijek je bilo divnih nastavnika koji žive taj posao i žive za taj posao, trude se oko svakog učenika, nastoje unijeti što više kreativnosti u nastavni program, poticati učenike, posebice one koji slabije napreduju da se oslobode okova strahova i da pokažu što mogu. Ima nastavnika koji rade samo zbog radnog vremena i ferija, ili pak onih koji čekaju da dođu do mirovine, što i otvoreno priznaju. Toga, doduše, ima u svim profesijama.
No, hoće li motivacija, napredovanje, a time i uzročno-posljedično veća plaća, biti dovoljni da se svi nastavnici, svi prosvjetari angažiraju u većoj mjeri i kako će se to ocjenjivati, kako će se, sa svim reformama, promjenama, nastavnici moći usavršavati, kreirati interdisciplinarne sadržaje motivirajaući pri tome sve učenike, a oni stariji "uhvatiti" ritam s tabletima i školom novog tisućljeća, stvarati sadržaje koji su zorni, a ujedno i kreativni te koji će biti poučni i zanimljivi djeci? Hoće li klasično poimanje škole i učenja postati prošlost i hoće li sve te inovativne metode zbilja označiti prekretnicu u školi za budućnost, odnosno za život?
Dakako da nastavnike, kao i učenike, je potrebno stalno motivirati i zasigurno nastavnicima, posebice onima koji su puno radili, nije bilo drago da mogu napredovati samo do nekog određenog statusa i točka, da nakon toga nema mogućnosti za viši status i plaću. Taj bi sustav trebao motivirati i mlađe i starije prosvjetare, da se figuri učitelja vrati onaj status kao desetljećima unazad, kao primjerice u romanima Mate Lovraka.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
