Izvori onečišćenja zraka lebdećim česticama su mnogobrojni i ako zanemarimo prirodne, možemo ih svesti na spalionice otpada, energane, sva ložišta koja koriste kruta i fosilna goriva, cestovni promet, pojedine industrijske procese, kao i prijenos zagađenja, kaže Željko Stipić iz županijskog Zavoda za javno zdravstvo
Županijski centar za gospodarenje otpadom Kaštijun i jučer je svijetlio crveno na karti Hrvatske agencije za okoliš i prirodu! Kvaliteta zraka bila je loša, dok se na mjestu mjerne stanice Fižela na Stoji nalazio sivi kružić koji označava da - nema dovoljno podataka!? Loša kvaliteta zraka izmjerena je i u Višnjanu, dok je u istočnoj Istri, u zoni Koromačna gdje je Holcim, te kod stanica Sv. Katarina, Klavar i Ripenda kod termoelektrane Plomin zabilježena dobra kvaliteta zraka. Mjerne stanice Čambarelići i Zajci bile su obojane žuto, što znači da je zrak bio umjerene kvalitete.
Opasno za zdravlje
Povišene vrijednosti tzv. lebdećih čestica na mjernoj postaji Kaštijun zabrinule su Puljane i prije nekoliko dana. Mnogi su se zapitali zbog čega Zavod za javno zdravstvo Istarske županije nije obavijestio građane, posebno osjetljive skupine, da je zrak onečišćen, s uputama kako se ponašati u takvoj situaciji.
No, što su uopće lebdeće čestice? Koviljka Aškić, diplomirana inženjerka kemijske tehnologije, kaže da je riječ o prašini čija zrna mogu biti različite veličine.
- Prašina može biti različitog porijekla, peludna, cementna, s bijele ceste, znači neka karbonatna prašina, ili može biti opterećena teškim metalima. Mi nemamo takvih analiza u Istarskoj županiji, a njih je dobro napraviti da bismo znali što udišemo, pogotovo za područje oko Kaštijuna. Institut za medicinska istraživanja u Zagrebu obavlja ta istraživanja, ali to netko mora zatražiti. Po meni je to Grad Pula, odnosno Istarska županija i županijski Zavod za javno zdravstvo. Zavod, čiji je osnivač Županija, brine o javnom zdravstvu i trebao bi biti zainteresiran s obzirom na loše parametre koji kazuju da smo jedno od najugroženijih područja u Hrvatskoj kada je riječ o karcinomu pluća.
Što se tiče Kaštijuna, tu su prekoračenja onih sitnijih čestica PM2,5. One su opasnije jer se udišu i završavaju duboko u plućima, za razliku od većih PM10 koje su posljedica prometa, a ima ih i u vrijeme loženja. One veće završavaju u gornjim dišnim putovima, iritiraju ih i u pravilu ne idu duboko u pluća. Izazivaju smetnje, nadražaj na kašalj određenim skupinama, astmatičarima, starijim ljudima. Međutim, opasnost su PM2,5, te sitne čestice, pogotovo zato što mogu biti opterećene teškim metalima, objašnjava Aškić.
Kaže, nadalje, da su na mjernoj postaji Kaštijun prekoračenja gotovo svih parametara cijele godine.
- Pokazatelji su javno dostupni od 1. lipnja prošle godine. U srpnju i kolovozu velika su povećanja sumporovodika (zbog kojeg Kaštijun smrdi), lebdećih čestica i dušikovog dioksida. I u kolovozu, rujnu te prosincu zabilježene su vrlo visoke vrijednosti. Međutim, ovo je došlo u fokus javnosti zato što smo se poklopili sa Zagrebom. Objavljeno je stanje u Zagrebu pa čitava karta Hrvatske i onda se vidjelo da su vrijednosti povišene i tu u Puli. To je izazvalo pozornost. Zagrebački Zavod za javno zdravstvo odmah je upozorio građane, međutim, kod nas se to ne događa. Mi imamo u kontinuitetu šest mjeseci periodički loše rezultate koji su, kad ih usrednjite na godišnjoj razini super i kvaliteta zraka je prve kategorije. Ali, posljedice se ne događaju zbog prosjeka, nego zbog onih dana kad vi to udišete, kaže Aškić.
Stiglo iz Italije?
Dodaje da loša kvaliteta zraka nije vezana samo uz Kaštijun.
- Ali imamo jako loše pokazatelje, imamo relevantne podatke, ali nemamo sve parametre na svim mjernim postajama. One rade, ali mjere samo određene parametre. Fižela, recimo, mjeri samo dušikov dioksid i ozon, Višnjan nekoliko parametara, to je državna mreža za mjerenje kvalitete zraka. Onda imate Plomin, posebne mjerne postaje koje su zbog određenog onečišćivača prema njihovoj okolišnoj dozvoli bili dužni postaviti, kaže.
Za tumačenje gradskih vlasti da je onečišćenje stiglo iz Italije, veli da se može pričati svašta.
- Možda je stiglo, možda je bilo u tom periodu nešto više emisija iz Kaštijuna i još dodatno iz Italije. Ali, uopće nije bitno odakle je stiglo. Da je to bilo samo taj dan otkako je Kaštijun pušten u rad, odnosno otkad se vrše mjerenja, bitno je, znači nije s Kaštijuna. Međutim, ako se to u šest mjeseci dogodilo 80 ili 100 puta, kakve veze ima odakle je stiglo? Bitno je obavijestiti javnost, ne negirati problem jer ovdje se najprije negirao problem, pa se nakon pritiska javnosti priznalo, da bi se krivnja svalila na Italiju. Moguće, ali to se događa redovno. Na mjernoj postaji Kaštijun je oko 120 dana bilo prekoračenje barem jednog od parametara, objašnjava Aškić.
Napominje da je i na starom Kaštijunu vjerojatno bilo lebdećih čestica, ali tad nije bilo mjerne postaje. "Tad je sigurno letjelo sve i svašta. Sigurno je i sastav otpada bio puno gori, a edukacija javnosti puno slabija. Međutim, ovdje se taj otpad melje, vi ga usitnjavate, drobite, potičete te sitne čestice. S nekadašnjeg Kaštijuna su stizale veće čestice, od vrećica koje su letjele po cijeloj okolici pa do većih lebdećih čestica. Nisu bile u pitanju ove PM2,5", veli Aškić.
Diplomirani inženjer kemijske tehnologije Željko Stipić, voditelj Laboratorija za ispitivanje kvalitete zraka u županijskom Zavoda za javno zdravstvo, kaže da je Zavod izdao preventivno priopćenje iako ne postoji smjernica ili obaveza obavješćivanja javnosti kod pojave povećanih koncentracija ovih parametara (lebdeće čestice). Odluku, pak, o potrebi uključivanja Instituta za medicinska istraživanja u ispitivanje kvalitete zraka donosi lokalna zajednica.
- Ocjenu o izvoru povećanih koncentracija lebdećih čestica koje su zabilježene na mjernoj postaji Kaštijun nije moguće dati na osnovu podataka koji su javno objavljeni. Izvori onečišćenja zraka lebdećim česticama su mnogobrojni i ako zanemarimo prirodne, možemo ih svesti na spalionice otpada, energane, sva ložišta koja koriste kruta i fosilna goriva, cestovni promet, pojedine industrijske procese, kao i prijenos zagađenja, kaže Stipić.
Kaže da na formiranje i koncentraciju značajno utječe i trenutna meteorološka situacija.
- Povećane koncentracije zabilježene u Puli nisu iznenađujuće s obzirom na doba godine, a možemo vidjeti da je situacija ista ili slična na svim područjima u našem okruženju na kojima se prate lebdeće čestice PM2,5 pa se isto povećanje očitava i na mjernoj postaji Višnjan. Veće izmjerene koncentracije u Puli su najvjerojatnije i posljedica veće ljudske aktivnosti. Pula je ipak najveći grad u Istri, podcrtava Stipić.
Zrak prve kategorije
- Prema konačnim rezultatima praćenja kvalitete zraka na području Istre (izvještaj je na stranicama HAOP-a) za 2018. godinu, kvaliteta zraka je prve kategorije, što znači čist ili neznatno onečišćen zrak po svim parametrima koji se prate. Izuzetak je praćenje koncentracije ozona, gdje je Istra u drugoj kategoriji, što znači da je zrak onečišćen jer su prekoračene ciljne vrijednosti za prizemni ozon. Izrađuje se izvješće za 2019., a prema trenutnim saznanjima, situacija će biti ista - čist zrak prve kategorije, osim po praćenju ozona. Možemo zaključiti da je i u Puli jednaka situacija. Rješavanje problema prizemnog ozona je složeno i o tome smo informirali javnost lani kada su značajno povećane koncentracije zabilježene i na mjernoj postaji Pula Fižela, kao i na postaji Višnjan, kaže Stipić.
Napominje da je Zavod spreman uključiti se u donošenje odluka te sudjelovati u mjerenjima u slučaju da lokalna zajednica odluči investirati u dodatna praćenja kvalitete zraka.
- Sve upućuje na potrebu daljnjeg praćenja kvalitete zraka, ali prvenstveno na poduzimanje mjera u kojima moramo svi sudjelovati i na osobnom nivou, a koje će pridonijeti smanjenju zagađenja zraka na našem području, zaključuje inženjer Stipić.