Ulaz u hitan bolnički prijem (Snimio Milivoj Mijošek)
Problem velikih gužvi i (pre)dugog čekanja na Hitnom traktu pulske bolnice te preopterećenosti OHBP-a pacijentima koji u većini slučajeva nisu hitnoće tek će doseći svoj vrhunac, budući da špica sezone tek slijedi. Zamjenik ravnateljice OB Pula dr. Ivica Fedel izvijestio je da pojačani intenzitet dolazaka na Hitni trakt traje još od travnja, a samo prošlog vikenda, primjerice, kroz bolničku hitnu prošlo je 200 pacijenata dnevno! Prema službenim podacima bolnice životno ugroženih pacijenata koji se dnevno zbirnu kroz OHBP je samo nekoliko posto, a čak dvije trećine pacijenata uopće ne zahtijevaju tretman preko Hitnog trakta.
Našoj se redakciji jučer javio čitatelj (podaci poznati redakciji) koji je opisao svoje iskustvo od prije desetak dana.
"Sin je slomio ruku u laktu. Nismo odmah shvatili da je lom dok se rana nije ohladila, bolovi se pojačali i tako mi u 21.30 sati završimo na Hitnom prijemu. Tamo gužva. Trijaža je bila brza, 15-ak minuta, a zatim čekanje. U tom čekanju upoznaju se ljudi, razmjenjuju dijagnoze, prati se rad osoblja. Stižu djeca, dosta stranaca iz ambulanti Rovinja i Poreča, s razbijenim glavama, ljudi s lomovima, nekoliko saobraćajki, čak jedna reanimacija, policija ulazi i izlazi…", započinje svoje pismo.
"Mi smo dobili status 3, došli na red u 2.30 sati, poslani na snimanje, vratili se, dobili gips, izašli u 3.30. Iz perspektive čekaonice, dugo se čeka i nitko ništa ne radi. Djevojka na šalteru je gromobran za izljeve bijesa nezadovoljnih pacijenata. Međutim, kad te jednom prozovu i uđeš kroz ona vrata u košnicu, kao da si u drugom svijetu: efikasni liječnici ljubazni kao da je 10 sati, a ne 3 ujutro, užurbane sestre, pacijenti se ubrzano obrađuju, a opet uz malo šale i tople riječi sve se odradi. Ne može brže. Tada shvatite da svi oni rade na granici ljudske izdržljivosti. Zato se želim zahvaliti svima iz OHBP-a posebno noćnoj smjeni 11./12.6. (liječnik iz Rijeke, turbo sestra u plavom…), ustvrdio je naš čitatelj te iznio svoje prijedloge.