Danas nam s Kaštijuna smrdi, lebdeće čestice vrludaju, cementare ne žele preuzeti naš GIO, svi šute i ne znamo mnogo toga što bismo trebali znati. Ali znamo da sa svim silnim milijunima kuna utrošenim na njegov rad i dalje odlažemo od 55 do 60 posto ukupnih količina otpada koje stignu na Kaštijun, da nam se gomilaju one velike zelene bale koje nitko neće

 Koviljka Aškić je inženjerka biotehnologije, poduzetnica i inovatorica na području ekologije te vlasnica uspješne tvrtke Eko Adria za savjetovanje o zaštiti okoliša. Kada je Fenoliga najavila njeno gostovanje u staroj školi u Premanturi, s predavanjem na temu Kaštijuna, nije trebalo sumnjati da će se i ovaj četvrtak tražiti stolica viška. Njeno jednosatno izlaganje slušalo se pozorno, a bilo je toliko zanimljivo i prepuno informacija, da se činilo kao da je proteklo u samo petnaestak minuta.

- Voljela bih da shvatite ovo predavanje kao jedan vremeplov koji će vam pokazati što se sve događalo otkad se počelo najavljivati ŽCGO Kaštijun, na koji način se sada radi, i što je s onim onečišćujućim česticama i ostalim tvarima koje imaju za posljedicu, između ostalog, i neugodan miris. Nažalost, smrad je samo vrh ledene sante i razumljivo je zašto mnogi koji žive u okolici negoduju zbog toga. Međutim, mislim da imamo puno veći problem od neugodnih mirisa, najavila je Aškić.

Rolls royce tehnologija

U početku svega bijaše Studija procjene utjecaja na okoliš. Premda je investitor na Kaštijunu Istarska županija, naručitelj Studije bila je privatna tvrtka iz Zagreba, Hidroplan, koja se bavi poslovima zaštite okoliša, što je vrlo neobično, jer je obično naručitelj takvih studija sam investitor. To je bilo u listopadu 2007. godine kada se gradnja Kaštijuna kao "zelenog srca Istre" tek najavljivala.

- Zatim imamo Rješenje o okolišnoj dozvoli koja je izdana 3. ožujka 2015., nakon što je promijenjena sva zakonska regulativa, nakon što su najbolje raspoložive tehnike za odlagališta otpada otišle daleko, daleko naprijed. Zatim još tri godine kasnije, 2. srpnja 2018., nakon sklapanja ugovora o obradi otpada, Kaštijun započinje s prihvatom i obradom otpada od svih isporučitelja u Istarskoj županiji. Tako je barem plasirano u javnosti, ali to nije točno. Komunalno poduzeće "6. Maj" d.o.o. Umag i danas sakuplja otpad za gradove i općine s područja cijele bivše Bujštine i ne dovozi ga na Kaštijun. No, to je možda trenutno naša prednost, s obzirom na količine koje tijekom ljeta pristižu na Kaštijun, rekla je Aškić.

Zatim je nastavila s kronologijom o Kaštijunu podsjetivši da je Glas Istre godinu dana nakon izrađene studije, dakle 2008., pisao o studijskom putovanju u sjevernu Italiju, na kojem su bili predstavnici Istarske županije, Grada Pule, Općine Medulin, mjesnih odbora Busoler i Valdebek te istarskih komunalnih poduzeća. Znači, nakon što je studija već odrađena i tehnologija za Kaštijun odabrana, tek tada se ide u obilazak centara za gospodarenje otpadom u regijama Lombardija i Piemonte.

Razgledali su postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada, a najdetaljnije su se upoznali s radom centra za gospodarenje otpadom u Villafallettu, koji je po kapacitetu i tehničkim karakteristikama najsličniji županijskom centru za gospodarenje otpadom na Kaštijunu. Studijsko putovanje vodio je Vladimir Kovačević, konzultant Hidroplana, te kasnije javnosti objasnio da u Villafalettu "sušenje otpada traje 15 dana, cijelo vrijeme propuhuje se zrak, a biorazgradivi dio stvara toplinu. Za to vrijeme kroz biofiltere na krovu ispari 25 do 30 posto vode, a alternativno gorivo visoke kvalitete, nastalo iz otpada, odvozi se u 50 kilometara udaljenu cementaru". Ovakva postrojenja posljednja su instalirana u istočnom Londonu, ovo je "rolls royce tehnologija" za obradu otpada, rekao je Kovačević.

Povezane vijesti

• Počelo testiranje opreme, otpad stiže krajem studenog
• Darko Višnjić na čelu tvrtke Kaštijun
• Kaštijun počinje s radom krajem siječnja