PIŠE BORKA PETROVIĆ

GRADSKA ŠTORIJA: Leti, leti, leti - fasada!

(B. PETROVIĆ)

(B. PETROVIĆ)


Sjećate li se one igre "Leti, leti, leti" koju smo igrali kao djeca? Lupkate prstićima po stolu i nabrajate stvari, životinje... Ukoliko one lete, dignete prste visoko u zrak, a ukoliko ne lete, prsti moraju ostati mirni. Tko pogriješi - leti iz igre! Današnja djeca to vjerojatno više ne igraju, prstima prebiru po mobitelima još od vrtića.

Na prvi pogled igrica nije teška, no ako živite u Puli lako biste mogli upasti u zamku. Kako primjerice reagirati na riječ - fasada?! Leti li ona ili ne? Leti, naravno, i to posebno u starome gradu. Dodate li tome jaku buru, kakva je bila proteklih dana, dobili ste po život opasnu situaciju kakvu sam doživjela u subotu prolazeći gradom.

Do gradske zelene tržnice načete fasade vrebaju sa svih strana. Na njima žute table upozoravaju "Oprez, fasada se urušava". No, što s time, hoće li manje boljeti ako ste znali da je moglo pasti? Proći morate, neće vas upozorenje spasiti. Kuda, prvo je pitanje; lijevo ili desno, od koje opasnosti umrijeti. Izabrala sam desnu stranu, žutoj tabli na Mlinaru unatoč, i hrabro kročila ususret opasnosti. Vjetar je fijukao na sve strane, nosio kontejnere, smeće i najlone, a meni je pred očima stalno iskakao stari kesten koji je u blizini nedavno srušio vjetar. Pogled nisam dizala - ta tko želi znati što ga vreba s visina.

Imala sam sreće, ništa mi se nije sručilo na glavu, no za nekoliko sati na portalu Glasa Istre pročitala sam vijest da su komadi fasade pali sa zgrade u istoj ulici, tek nekoliko metara niže. Smareglina je zatvorena, na teren su izašli vatrogasci i, kao prvu pomoć, sa zgrade u blizini željezarije otukli staru žbuku. U trenutku pada nitko nije bio na tom dijelu ulice i nezgoda, samo pukom srećom, nije postala nesreća. Pitanje je samo - do kada ćemo imati sreće?

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter