Glazbene priče iz Češke i Argentine

Nastupili su pijanistica Melita Lasek Satterwhite, violinist Edi Šiljak iz Labina te violončelistica Hilda Szécsényi iz Baje

U labinskoj župnoj crkvi Rođenja Marijina održan je drugi u nizu koncerata Klasičnog ljeta u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Labin. "Glazbene priče iz Češke i Argentine", kako je bio naslovljen ovaj koncert, svojim su vrsnim muziciranjem ispričali Melita Lasek Satterwhite, ravnateljica Umjetničke škole Matka Brajše Rašana u Labinu, pijanistica i profesorica kolegija Klavir na Muzičkoj akademiji u Puli, Edi Šiljak, perspektivni mladi violinist i učitelj labinske Umjetničke škole i Hilda Szécsényi, profesorica violončela i komorne glazbe u Glazbenoj školi "Ferenc Liszt" u Baji te na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu.

Ovaj trio u međunarodnom sastavu nastao je slučajnim susretom na novosadskoj Akademiji tijekom prijemnog ispita za doktorski studij. Zajedničko sviranje, koncerti i susreti još su više produbili i povezali suradnju prijateljskih gradova Labina i Baje, a interpretacija zanimljivog programa koncerta svedenog pod nazivnik "češka i argentinska glazba" pokazao je još jedan primjer kako se glazbenici iz različitih zemalja, možda i različitih stilskih preferencija, mogu čarobno sjediniti u glazbi. Pomno odabravši zvučna skladateljska imena, Antonín Dvořák i Astor Piazzola, različitih glazbenih razdoblja i stilskih usmjerenja, izvođači su ostavili sebi prostora za prozračnu i neopterećujuću svježinu u izvedbi te postizanje visokih dometa komornog muziciranja. Dvořákov Klavirski trio br. 4, op. 90, poznat i kao "Dumky", jedno je od njegovih najpoznatijih djela, a Piazzolina "Četiri godišnja doba Buenos Airesa", jedan su od najsloženijih primjera novoga tango stila, isprepletena latino ritmovima i melodijama, obogaćenih klasičnim i jazz elementima, s aluzijom na Vivaldijev istoimeni ciklus od četiri koncerta za violinu i orkestar.

Pregršt heterogenog glazbenog materijala omogućila je i veće interpretacijske nijanse, koje je trio u sastavu Melita Lasek Satterwhite (klavir), Edi Šiljak (violina) i Hilda Szécsényi (violončelo), zasnovao na vlastitom izvedbenom užitku, entuzijazmu, usklađenosti i iskrenosti u tehnički korektnom i preciznom sviranju dobre glazbe, što je publika znala nagraditi gromoglasnim pljeskom, pozvavši izvođače na zasluženi bis. (Branko BIOČIĆ)