Ako je jeftini Ferićev performans najviše što SDP u Puli može ponuditi, jadna li je ta socijaldemokracija! Ne znam koga bi, recimo, njegovo ritualno bacanje boca u smeće - kao jeftina sprdnja na račun gradskih vlasti i stanju sa škovacama - trebalo privući.

SDP, prirodno, želi osvojiti vlast u ključnom istarskom gradu, ali ima ozbiljan problem ako mu je u temeljima ovakav oblik egzibicionizma Danijela Ferića. Njegov mikrošou oko smeća je infantilan, sadržajem tanak, pomalo besmislen i, najporaznije, loša, potpuno blijeda kopija puno uvjerljivijeg originala. Kad je on izvodio političke vratolomije i akrobacije, bacajući se pred kordon policije i tako sprječavao deložacije, živozidaš Ivan Pernar je u izvedbi bio potpuno svoj, uvjerljiv prema ostalima i osobno uvjeren da čini pravu stvar. Pernarov otpor prema vlasti te državi općenito, kao i prema bankarskom sustavu, oligarhiji i svim vrstama razbojnika izazivao bi pažnju. Javnost je bila podijeljena – radikalno za ili protiv čovjeka koji nikoga nije puštao ravnodušnim. Za razliku, izgleda, od Ferića koji u izostanku karizme puno teže privlači potencijalne birače. Nije da ne traži način kako dobiti pozornost, i nije da mu to nije posao, no problem mu je što to radi loše i neoriginalno, prodaje formu, a ne sadržaj.

Ferić je u pulskom Gradskom vijeću zaigrao čudnu političko-predizbornu igru. Lupa ad hominem, dajući sve otvorenije naznake kako je spreman ići duboko ispod pojasa. Omalovažavajući protivnike i nazivajući ih pogrdnim imenima liječi neke svoje frustracije. Misleći da je sa svađom kao osnovnim gardom jako snažan i moćan, u naravi ispada ranjiv, slab i nesiguran. U zidu njegove gradske politike ugrađena je i cigla opsesije prema Borisu Miletiću. Fokus na pulskog gradonačelnika pomutio mu je razum. Umjesto hladnog i racionalnog pristupa kojim će eventualno ugroziti protivnika, očajan, zakrvavljenih očiju od srdžbe i bijesa, ponaša se poput usamljenog alpiniste u snježnoj oluji na 8.000 metara: dezorijentiran, u magli, bez kompasa i cilja.

S loše odabranom predizbornom strategijom Ferić će i loše proći. Očito uplašen da bi mu još uvijek neodlučna ekološka aktivistica i elitistica Dušica Radojčić u ratu za pulsku ljevicu mogla preuzeti dio biračkog tijela važnog u borbi za poziciju gradonačelnika, trenutno je u panici koja ga pogoni na zauzimanje što jače startne pozicije. I tu upada u bezdan vlastitih gluposti koje će ga pokopati i prije početka kampanje. Najviše griješi što svoju politiku gradi na pljuvačini i destrukciji, umjesto na kvalitetnim prijedlozima i konstruktivnim rješenjima. On, naprosto, ne nudi nikakve bolje opcije, nego samo tvrdi da sadašnja vlast ne valja, hvata se sitnica, a da u prave izazove nije spreman ući. Ferić će se kao gradski oporbenjak ili uhvatiti ozbiljnog bavljenja politikom ili će javnost ubuduće privlačiti jedino skidanjem do gola.    

Povezane vijesti

• Zbog bazena zatražili ostavku gradonačelnika!
• Robert Frank: Istra je najbolje što Hrvatska ima
• Ljudi moji, ljeto je gotovo!