Koliko god neki u tome vide prijetnju, mi moramo udvostručiti broj stanovnika jer jedino tako se može dogoditi dinamika, nova zapošljavanja. Ako se ne mogu doseliti domaći ljudi, trebaju doći stranci. Ne može se u ovom miru, tišini i pozitivnoj pustoši živjeti generacijama. Netko će ovdje morati doći i migracije će se dogoditi. To je nužno da bi se dogodio zamah, razvojni ciklus i da bi se mogli razvijati segmenti infrastrukture. Povećala bi se proizvodnja, koeficijenti obrta, produktivnost rada

"Inspiriran konferencijom Glasa Istre o prometnoj povezanosti Istarske županije, želim dati svoj doprinos bržem i boljem razvoju tog kompleksa, obzirom na dosadašnja iskustva i poslove kojima se bavim. Smatram da je ovo pravi put vašeg lista i da takvim tematskim konferencijama treba dati čim više mjesta, možda i za svaku vitalnu poslovnu djelatnost u Istri. Pitanja ima puno. Primjerice, zašto u Istri godinama nema željezničkog prometa? Zašto nema niti jedne pomorske linije? Zašto se zračni promet oslanja isključivo na turističku sezonalnost, a ne na povećanju komplementarnih kapaciteta aerodroma? Zašto se ne događaju investicije? Poslovna politika aerodroma svela se na servisiranju čarter aviona, bez zahvaćanja šireg razvojnog kompleksa".

Tvrdi to prof.dr.sc. Lenko Uravić stručnjak za zračni promet koji je na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu doktorirao na temi "Tržišni aspekti aerodroma u međunarodnoj razmjeni". Uravić je dugi niz godina bio na čelu pulskog aerodroma, obnašao je funkciju predsjednika Asocijacije hrvatskih aerodroma, a gotovo devet godina bio je čelni čovjek za istarsko gospodarstvo vodeći županijski Odjel za gospodarstvo. Danas predaje na Sveučilištu u Puli te na fakultetima, u Zagrebu, Beogradu, Novom Sadu i njemačkom Univerzitetu u Bochumu. Konzultant je u Upravi njemačkih aerodroma, a godinama je kao konzultant angažiran i u radu njemačke tvrtke Dornier koja se, među ostalim, bavi proizvodnjom malih aviona "See star" za malezijsko tržište. Iako je godinama bio aktivan u političkom i javnom životu, danas se bavi studijama razvoja i investicijskim elaboratima u prometu turizmu i nekretninskom biznisu.

Istra ide presporo

- Ide li Istra u krivom smjeru?

- Ne, Istra ide u sporom smjeru. Pojedinci se trude i pokušavaju, no nema dovoljno rezultata. Sve je naoko lijepo, divno krasno, sve imamo, no ništa se bitno ne zbiva. To se mora promijeniti, procese treba dinamizirati i uskladiti kako bi Hrvatska mogla dostići porast BDP-a od 5 posto, a Istra kao najistaknutija regija 10-tak posto.

- Pa gdje leži glavni problem?

- Najveći je problem što je Istra prazna i loše naseljena. Koliko god neki u tome vide opasnost, nekakvu prijetnju, mi moramo udvostručiti broj stanovnika jer jedino tako se može dogoditi dinamika, nova zapošljavanja. Ako se ne mogu doseliti domaći ljudi, trebaju doći stranci. Neće se moći predugo izdržati u ovom samozadovoljnom istarskom raju. Htjeli ne htjeli, mi moramo povećati broj stanovnika. Ne može se u ovom miru, tišini i pozitivnoj pustoši živjeti generacijama. Netko će ovdje morati doći i migracije će se dogoditi.

To je nužno da bi se dogodio zamah, razvojni ciklus i da bi se mogli razvijati segmenti infrastrukture, a potom kompleksnog gospodarstva. Povećala bi se proizvodnja, koeficijenti obrta, produktivnost rada. Ovih sam dana pomogao prebaciti 10-tak ljudi iz Uljanika u Italiju. Ti ljudi će se vratiti kada poslovi budu kod nas otvoreni, kada krene razvojni ciklus i kada će moći zarađivati plaću kao što zarađuju u inozemstvu.

Ne može bez željeznice

- Kako gledate na prometnu povezanost Istre, gdje vidite problem?

- Istra je jedna od najnaprednijih regija i kao takva valjda jedina u svijetu koja nema željeznicu i to je nedopustivo! Nemamo ni pomorskih linija iako je prije rata postojalo njih 50-tak, a brodovima se moglo od Pule prema Poreču, Rovinju, Umagu, Cresu, Rijeci ili Trstu. Ipsilon je odavno trebao biti gotov, a pulska Zračna luka ne radi dovoljno na povećanju komercijalnih kapaciteta, što bi mogao biti dodatni izvor prihoda.

- Na što konkretno mislite?

- Pa postojalo je već gotovo idejno rješenje o proširenju aerodromskih kapaciteta. To je podrazumijevalo objedinjavanje civilnog i vojnog aerodroma i područja OKPD-a Valtura. Plan je bio na aerodromskom kompleksu izgraditi tri hotela, a o tome se čak pregovaralo s Lufthansom i Neckermannom. Taj bi kompleks uključivao brojne turističke i ugostiteljske sadržaje, možda i trgovačke centre, a Valtura bi u tom kontekstu mogla zaživjeti kao pravi mali aerodromski grad. Zračnoj luci Pula treba aerodromski hotel jer je na vrlo atraktivnom turističkom raskrižju. Upravo takav jedan objekt mogao bi biti dodatni izvor prihoda, a vjerujem da i sada postoje zainteresirani investitori. Širenjem aerodromskih kapaciteta i stavljanjem tog područja u razvojni kompleks na potezu od Budave do Valture, Zračna luka bi doživjela procvat u pravom smislu riječi i ne bi ovisila isključivo o turističkim dolascima.  (Razgovarala Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ)