On je gradonačelnik, ja sam tada predsjednik Mjesnog odbora i ako nećemo surađivati, nećemo ništa napraviti na tom terenu. Nemojmo si brojati krvna zrnca i tko je što. To mene ljuti kod Zoričića - "a IDS, IDS"... Reci imenom i prezimenom, nemoj reći "IDS je radio". Ja sam u IDS-u dugo vremena i sada sam na čelu pulske podružnice i nisam ništa loše napravio. Ima u IDS-u vrijednih i poštenih ljudi. Ok, netko je zeznuo neke stvari, ali nije cijeli IDS. Došli smo mi, neki novi ljudi, kaže Daniel Deković
Daniel Deković (Snimio Milivoj Mijošek)
Daniel Deković bio je iznenađenje na političkoj karti Istre kada je u kolovozu dugogodišnji predsjednik Mjesnog odbora Busoler te predsjednik IDS-ovog ogranka u ovom pulskom naselju postao novi predsjednik IDS-a Pule. Tako je Deković iz predgrađa svoje stranačko djelovanje prebacio u centar grada, u Splitsku 3, gdje je sjedište stranke.
Kada smo se dogovarali za razgovor rekao je "Ne znam hoće li biti mirna noć pa hoću li moći sutra". U tom je trenutku iz njega progovorio vatrogasac. A o brojnim temama smo, pak, razgovarali u popularnoj pizzeriji "Samatha", njegovom obiteljskom biznisu. Deković ostavlja dojam dobrog dečka iz susjedstva, boy next door. Radišan i poduzetan, ovaj 36-godišnji političar odaje neke tradicionalne vrijednosti u kojima je obitelj, a onda i šira zajednica, baza svega. Ultramaratonac je, a to znači da je uporan i od cilja ne odustaje tek tako.
- U politici ste od svoje 19. godine. Što vas je tako mladog privuklo politici, politika ili neki drugi motivi?
- Svi živimo ovdje i uvijek bismo željeli nešto promijeniti. Kako sam radio za Edija Goba, slušao sam dosta o politici. Odlučio sam se aktivirati kroz Mjesni odbor, kako bismo u lokalnoj sredini promijenili neke stvari. Eto, zadnji smo sastanak odradili i nakon deset godina napuštam taj mjesni odbor. Baš sutra imam oproštajnu feštu i pozvao sam ih na pizzu.
- Što ste u tih deset godina napravili u Mjesnom odboru Busoler?
- Dosta, iako ljudi najvjerojatnije nisu zadovoljni. No, treba uzeti u obzir da je Busoler teritorijalno najveći mjesni odbor u koji spadaju Šikići, Škatari, Busoler i Valmade, gdje smo kompletno napravili nova dječja igrališta. Do ožujka treba biti gotov trotoar s javnom rasvjetom na ulicama Šišanska - Busoler. Prošle godine su napokon uređeni pješački prijelazi uz autobusna stajališta. Dugo smo to čekali. Na to me podsjetila moja mama: eto, nakon toliko godina što si tražio pješački, upio si ga dobiti. Naime, u počecima Šjore Foškere na TV Novi, neke 1997./98., kao djeca zvali smo je u emisiju da se požalimo što nemamo pješački prijelaz.
Napravili smo i trotoar od Valmada do kružnog toka te od pizzerije Peperoncino do Mihalića i prema gradu do autobusnog stajališta. Napravili smo autobusno stajalište u Šikićima, renovirali nadstrešnice u Škatarima i Busoleru gdje su godinama bile razbijene. Na donjem Busoleru prema Intersparu također smo izgradili novu autobusnu stanicu, sada su označena stajališta prema hotelu Aurori u naselju Monte Turco. Kad se otvori Šišanska, kreće autobusna linija iz grada preko Šišanske ceste pa na Put od fortice i kroz Valmade nazad u grad. Doveli smo Natura Histricu da gospodari Park-šumom Busoler, u šumi smo postavili sprave za fitness… Ima puno toga. Sve su to stvari koje ljudima pomažu u životu.
- To su male velike stvari koje bi se trebale podrazumijevati, ali ih netko mora realizirati.
- To je ono što ja kažem, ako šjora Marija traži lampadinu, to joj je najbitnije u životu. Idemo to onda napraviti, dati šjori Mariji lampadinu.
- Kada smo kod Busolera, zajedno sa sumještanima ustali ste protiv izgradnje džamije u tom kvartu.
- Niti u jednom trenutku nisam rekao da imam nešto protiv izgradnje džamije. Imam puno prijatelja islamske vjeroispovijesti, školovao sam se s njima, sada i trčim s nekima. Ljudima je zasmetala procedura oko izgradnje, a ja sam kao izabrani predsjednik Mjesnog odbora stao uz svoje ljude. Mislim da mi je to i zadaća. Sada smatram da s ljudima treba razgovarati i na kraju donijeti neko rješenje.
- Na kraju neće biti džamija, nego Islamski kulturni centar.
- Na kraju će navodno biti sve. Problem je u tome što nikada nitko s nama nije došao otvoreno razgovarati o tome. Mislim da su predstavnici Grada i Islamske zajednice trebali doći u Mjesni odbor, sjesti s ljudima i prezentirati im plan. Mještani su prvi put o tome doznali, čini mi se, iz Glasa Istre, a drugi put iz letka koji je Islamska zajednica ostavljala na automobilima.
- Islamska zajednica ne bi trebala smetati. Uostalom, IDS zagovara multikulturalnost.
- U Puli smo šareni. Svi smo tu skupa. Kažu da je Pula Jugoslavija u malom. Nikada nije bilo nikakvih problema.
- Navodno je ta parcela namijenjena vatrogascima. To je vaš sektor.
- Jako je dugo vremena to područje bilo namijenjeno vatrogascima. I kako su mi mještani objasnili, to je bio i najveći problem jer privatni vlasnici nisu mogli prodati zemlju koja je bila namijenjena vatrogascima. Sada ju je kupila Islamska zajednica.
- Iz predgrađa, odnosno MO-a Busoler prešli ste u središte IDS-a u Puli. Tko sada mora biti zadovoljan?
- Sada više neće biti zadovoljna šjora Marija na Busoleru, nego šjore Marije na području grada Pule. Zadaća svih nas koji se bavimo politikom je da poboljšamo uvjete života u našem gradu, slušamo što građani žele i to gledamo provesti. Vrlo jednostavno. Eto, 8. veljače ulazim u Gradsko vijeće, mijenjam kolegu Miodraga Čerinu koji je otišao radi zdravstvenih razloga.
- Kako ocjenjujete dosadašnji rad pulskog IDS-a? Jednom ste rekli da bivši predsjednik i nije bio baš najbolja opcija.
- To sam u više navrata rekao. Rezultati izbora su ocjenjivanje da li se nešto dobro radilo u zadnje četiri godine, a pokazali su da se nije dobro radilo. Očito je bilo grešaka i zato nam građani više nisu dali povjerenje. Ne treba od toga bježati, već jasno priznati. Na nama je sada da u ovih tri i pol godine budemo aktivni i upozoravamo trenutnu vlast u gradu na propuste i pokušamo napraviti neke stvari na koje su nam građani ukazali. Ne bude li aktualna vlast radila dobro, a budemo li mi dobro slušali građane i to kvalitetno prezentirali kroz Gradsko vijeće, imamo šanse vratiti se na sljedećim izborima na vlast.
- Mislite li da ćete u tome uspjeti?
- Nadam se.
- Nedavno ste Massima Brajuha udaljili iz Gradskog vijeća jer se nije izuzeo iz glasanja po pitanju Odluke o izmjeni i dopuni UPU-a Ribarska koliba, gdje je bio zaposlen. Je li vam taj incident išao na ruku, pa ste tako ušli u Gradsko vijeće?
- Nikako. Ja sam na to mjesto došao umjesto Čerine. S koalicijskim smo partnerima u više navrata sjeli za stol. Za dvojicu članova ulazak je bio skoro pa siguran, a onda se dogodio slučaj s Brajuhom. Smatram da nije trebao glasati, trebao se izuzeti.
- Znači, nema više pogodovanja i klijentalizma u IDS-u, što vam se godinama pripisuje?
- Nisam bio u visokoj izvršnoj vlasti IDS-a i ne znam je li bilo klijentalizma. Nemam neke dokaze, a znate kako kažu, nitko nije kriv dok mu se ne dokaže.
- I Dalibor Paus, novi predsjednik IDS-a, rekao je da je "klijentelizma u IDS-u bilo ni više ni manje nego u drugim strankama".
- Ja sam stava da dok se u nešto ne uvjerim, ne mogu to tvrditi. Nekih je grešaka bilo.
- Kakvih grešaka?
- Ne bih ulazio u to. Treba krenuti od sebe. Ako mi ukazujemo na to da gradska vlast nešto ne radi dobro, kao što sam nedavno ukazao na Ivanu Mohorović, da je u sukobu interesa, pa ne mogu biti licemjer kada se nešto slično u puno manjem obimu događa kod nas i reći da to nije ništa. 'Ajmo ući svi unutra čisti i sa srcem. To je na kraju krajeva i regula. Nitko od nas se nije oženio ni za kakvu funkciju i svi smo mi tu da napravimo nešto dobro za ovaj grad. Ako ne ide i netko ima neku mrlju, hvala lijepa i doviđenja.
- Dakle, nema više mrlja u IDS-u?
- Ja sam čist. Imam nešto iza sebe, stvorio sam sve sa svojih deset prstića i nitko mi ništa u životu nije dao.
- Mislite li da bi gradonačelnik Filip Zoričić trebao sa svoje liste udaljiti Ivanu Mohorović?
- Po meni, nisu ispali fer. U predizbornom programu zagovarali su transparentnost i govorili da neke stvari kod IDS-a nisu dobre. Evo, osmi mjesec mandata a već isplivavaju nepravilnosti. Ako ovako nastave, bit će još gori od bivše vlasti.
- U pulskoj je vladajućoj koaliciji trenutno napeto i burno. Ako se dogode novi izbori, mislite li da bi IDS dobio više mandata?
- To ćemo prepustiti ako se izbori dogode. Nadam se da bismo mogli zadržati ovaj broj vijećnika, ako ne i pojačati se i dobiti koji mandat više. Nitko od nas ne ide u izbore s namjerom da izgubi. Smatram da smo spremni da se s kvalitetnom listom "podebljamo".
- Planirate li se na budućim izborima kandidirati za gradonačelnika?
- Ja sam predsjednik podružnice. Ukoliko moja podružnica predloži i zatraži to od mene, za sada ne vidim razloga zašto ne.
- Što možete kazati o vladavini Filipa Zoričića, dobre i loše strane?
- U više sam navrata spomenuo Advent koji je ispao odličan. No, pogledajmo drugu stranu. Bila su im puna usta transparentnosti, a na kraju, eto, nova ravnateljica Lučke uprave sa Zoričićem je bila na Splitskoj noći i očito mu je prijateljica. Anja Ademi mu je prvi kiks, znamo kako je zaposlena.
- Kako je zaposlena Anja Ademi?
- Nedugo nakon izbora u HTV-ovoj emisiji "Nedjeljom u 2" najavljena je kao pomoćnica Ureda gradonačelnika. U predizbornoj kampanji su pričali jedno, a čim su sjeli u fotelju, zaboravili su sve što su ranije govorili. Mislim da se na samom početku nisu snašli. Evo, sada friška afera s Povjerenstvom za medije. Nitko neće raditi besplatno, zašto bi netko radio pro bono. Neka gradonačelnik sebi spusti plaću sa 17 na deset tisuća kuna. U startu su se trebali dogovoriti oko visine naknade, a ne da ljudi dva mjeseca ulože svog rada, a na kraju ispadne "nismo se dogovorili".
- Što mislite koliko je važno Povjerenstvo za medije?
- Ne poznajem materiju oko dodjele sredstava i ne bih ulazio u dubinu toga. Ali, zašto ne? Nitko nije najpametniji za sve, uvijek treba poslušati drugo mišljenje. To su ljudi iz struke, treba ih pitati za stručno mišljenje, a tu dolazimo do pročelnice za kulturu Lene Radunić i natječaja na kojem je izabrana, a na kojem su postavljana pravna pitanja. Nisu zapošljavali advokata, već kulturnjaka.
- Dok ste bili predsjednik lokalnog ogranka IDS-a, doveli ste u red taj dio grada. Što biste napravili s Pulom koja je zapuštena i poprilično devastirana, bez proizvodnje? Kako puniti proračun?
- Proračun ćemo puniti ako dođemo na vlast za tri i pol godine. Pulu samo treba početi razvijati u pravom smjeru, da se ne gradi malo ovako, malo onako. Potreban je urbanistički plan. Eto, Karšiole, cijelo to područje treba raširiti. Nažalost, dogodio nam se Monte Turco i slični problemi. Da li lokalna vlast ima mehanizme to spriječiti ili ne? Gradonačelnik Rovinja, čuli smo, reagirao je na razgovor s ministricom oko bespravne gradnje, koja je posljedica dopuštene parcelizacije poljoprivrednog zemljišta. Kao da se nitko ne želi uhvatiti vrućeg krumpira i riješiti problem. Ako se poljoprivredno zemljište non-stop devastira i na njemu gradi, zar misle uvesti još jednu legalizaciju? Ja znam da se legalizacijama puno pomoglo ljudima, ali je našim komunalnim poduzećima napravljen problem. Puno sam razgovarao s ljudima na Monte Turcu pa znam o čemu je riječ. Izgradnju treba staviti u red.
- Upravo je vaša stranka, godinama na vlasti u gradu, napravila dosta nereda u prostoru, pogodovali su Stanoinvestu, pa Lučica Delfin…
- Neću zauzimati ničiju stranu, ali gospodin iz Stanoinvesta je i dosta uplatio u gradski proračun. Jasno je da treba graditi stanove i da ljudi žele kupiti svoju nekretninu. Problem je u nedostatku stanova, što je vidljivo sa studentima koji pred sezonu moraju izaći van. U stanogradnju treba uvesti malo reda, uklopiti više zelenih površina i ići u tom smjeru. Svaka nova zgrada trebala bi imati određenu kvadraturu zelenila, a ne betona. Stoga je potrebno razgovarati s investitorom i pronaći zajednički jezik da se zgrade grade, ali s više zelenila. Mogu se dogovoriti da investitor možda ustupi komad parcele, a Grad tu uredi parkić s dva-tri stabla, ljuljačkom, toboganom. Samo treba sjesti za stol i razgovarati. Kao i doma, razgovor je ključ uspjeha.
- Očito se ranije nije razgovaralo pa je situacija eskalirala u nered koji je možda rezultirao i raskolom u stranci. Špekulira se da u IDS-u postoje dvije struje, jedna je oko Edija Goba, a druga oko Borisa Miletića?
- Edi Gobo je svojevremeno bio maknut. On i Boris su se razišli jer se politički nisu slagali u nekim mišljenjima. Možda se ja sutra s nekim neću slagati. Svaka glava razmišlja na svoj način, ali moramo sjesti za stol i otvoreno razgovarati. Nisam ja najpametniji, a ni onaj preko puta mene. U razgovoru ćemo doći do nekog zaključka. Dok sam bio u Mjesnom odboru, nikada nisam sam donio odluku. Predložio bih, razgovarali bismo i nečim nadogradili. Radim u vatrogascima, od 2013. imam privatni biznis i znam da se kamenčić neće zakotrljati preko noći.
- Je li vaša šutnja u vezi nove vlasti u Puli i gradonačelnika Zoričića bilo taktiziranje ili…?
- Imao sam potrebu čovjeku dati malo vremena i ne biti bahat. To je došlo iz mog srca i smatram da tako mora biti. Ne treba odmah "rastegnuti" čovjeka nakon sto dana. Da je to njegov drugi mandat, da je uhodan, e onda možemo pričati o prvih sto dana. A u prvom mandatu treba se kamenčić zakotrljati i pustiti neko vrijeme. Počeli su jako griješiti i onda smo morali reagirati. Ispalo je kao rat. Nije rat. Gradonačelnik je upravo u Mjesnom odboru Busoler imao prvi susret s građanima i odmah sam mu nakon sastanka predložio kavu, da mu objasnim sve probleme na ovom području koje nakon deset godina najbolje poznajem. Nažalost, on se tu oglušio.
- Za dobrobit grada voljni ste surađivati s gradonačelnikom.
- On je gradonačelnik, ja sam u tom trenutku predsjednik Mjesnog odbora, ako nećemo surađivati, nećemo ništa napraviti na tom terenu. Nemojmo si brojati krvna zrnca i tko je što. To me ljuti i kod njega - "a IDS, IDS"… Reci imenom i prezimenom, nemoj reći "IDS je radio". Ja sam u IDS-u dugo vremena i sada sam na čelu pulske podružnice i nisam ništa loše napravio. Ima u IDS-u vrijednih i poštenih ljudi. Ok, netko je zeznuo neke stvari, ali nije cijeli IDS. Došli smo mi, neki novi ljudi.
- IDS je izgubio Pulu nakon 30 godina. Koji su razlozi?
- Odmaknuli smo se od ljudi. Ako ste non-stop s narodom i slušate ga, to je ključ uspjeha. Izbori su ocjenjivanje onoga što smo delali tokom četiri lita.
- Što ćete napraviti da vratite povjerenje birača?
- Imamo mjesne odbore i naše ljude koji trebaju slušati ljude na terenu. Mi smo produžena ruka upravo tih mjesnih odbora i građana s kojima komuniciramo i to moramo prezentirati u Gradskom vijeću. Naš posao je da budemo glas naroda u Vijeću.
- Poduzetnik ste, vodite uspješnu pizzeriju, maratonac…
-Ultramaratonac, to je trka preko 42 kilometra.
- Što je teže, istrčati maraton ili odraditi Gradsko vijeće?
- Vijeće tek trebam odraditi. No, za sve se treba dobro pripremiti, i za ultramaraton i za Gradsko vijeće, treba čitati materijale, spremati izlaganja, slušati potrebe građana, gledati što aktualna vlast radi i ukazivati… Ako želite uspjeti, morate biti uporni. U jednom dijelu ultramaratona najradije biste odustali, ali u tada treba samo pobijediti glavu. Na kraju krajeva, svi smo napravljeni da budemo na nogama, samo smo se ulijenili. Maraton vas valjda nauči svemu ostalome.
- Maraton je pomicanje vlastitih granica?
- Maratonci kažu da prvih 30 kilometara, više-manje, nije problem, nakon toga dolazi zid koji treba preći i tu je glava jako bitna. Osjećate patnju, ali zadnjih 500 metara prije ulaska u cilj srce vam je puno kao kuća. Sada se spremam za "100 milja Istre", za utrku od 128 kilometara. Trči se od Lovrana, preko Vojaka, Ćićarije, Žbevnice, Buzeta do Umaga. Drugačije je to nego maraton koji je na cesti, to je peglanje asfalta, a ovo je trail, šumarak. Trčat ću na visinskoj razlici od pet i pol tisuća metara. U lipnju smo lani bili na Velebitu, gdje je 45 kilometara ultramaratona na 2.500 metara nadmorske visine. Dinamična je to utrka. Ima svoje čari. Kad trčim, onda sam - stariji će se sjetiti - poput bicikla Pony koji je imao dinamo, kada biste skinuli polugicu, bicikl bi se osvijetlio. Tako je i meni. U trčanju sam u nekom svom zenu. I mozak mi je čist, naviru mi ideje. Ako imam presicu ili moram održati neki govor, sve mi se ideje poslože upravo u trčanju, a kada dođem doma, prebacim to na papir, u natuknicama.
- Koliko kilometara imate u nogama, recimo, na tjednoj bazi?
- Na tjednoj razini negdje oko 80-100 kilometara. Sada ću zbog ove utrke jedan dio veljače i ožujka odrađivati oko 130 kilometara tjedno. Koliko god znam biti umoran i prazan, trčanje mi vrati energiju. Eto, 1. siječnja nakon noćne smjene, gdje smo, srećom, imali samo neke male intervencije, došao sam doma u sedam ujutro. Pogledam svoju obitelj, svi spavaju. Obukao sam tajce, otišao u Šijansku šumu i otrčao 20 kilometara. To je ono što sam prije rekao - stisnete polugicu, dinamo se spoji na kotač, svjetlo radi i to je to. Imam potrebu trčati, punim se.
- Kada sve to stižete? Otac ste dvoje djece, vatrogasac s noćnim dežurstvima, vodite uspješan obiteljski biznis.
- U ugostiteljstvu mi pomaže moja bolja polovica koja doma drži tri kantuna i velik mi je vjetar u leđa u svemu.
- Dakle, istina je da iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena?
- Tako je. Bez nje ne bih sve to mogao. Uz sve te obaveze i poslove malo sam se odmaknuo od prijatelja. Kada se vidimo, to opet bude kod mene u pizzeriji. To mi je drugi dom.
- Jedno je istraživanje pokazalo da 96 posto ljudi najviše vjeruje vatrogascima, a najmanje političarima.
- Ja sam negdje u sredini - balansiram. Još dok sam bio dijete, želio sam biti vatrogasac. Nakon srednje škole prekvalificirao sam se i 1. srpnja bit će 17 godina vatrogasne službe iza mene. Vatrogastvo smatram također razlogom zašto sam se uključio u politiku.
- Da ugasite požar?
- Zbog dobrobiti zajednice. Kao što sam i u Mjesnom odboru imao potrebu pomoći mještanima, a u vatrogastvu pomažem potrebitima.
- U Medulinu imate i malu podmornicu za turističko razgledavanje podmorja.
- Napravio sam iskorak i postao vlasnik polupodmornice. To je taj novi inovativni turizam. Dvije godine ne vozimo zbog korone jer je mala, stisnuta te nije sigurna ni isplativa u trenutnoj covid-situaciji.