Nastojat ćemo, prema našim mogućnostima, urediti bivšu Villu Idolu, i potom preseliti neke Biskupijske urede u nju, za sada je to plan, odgovorio nam je kancelar Porečko-pulske biskupije Sergije Jelenić

Prošlo je godinu dana otkako je Republika Hrvatska darovala Katoličkoj crkvi pulski biser austrougarske arhitekture, Villu Idolu. Ova prelijepa, no sudbinom nekako prokleta vila, mnogim je Puljanima najpoznatija kao nekadašnji Dom za starije i nemoćne osobe, čemu je služila nekoliko desetljeća, sve do 2011. godine, a otada je napuštena i propada pod zubom vremena.

Kao rijetko koje zdanje na području nekadašnjih elitnih kvartova Pule, Villa Idola priča bogatu prošlost ovih krajeva. Sagrađena je na samom kraju nekad moćnog austrougarskog carstva, kobne 1914. godine, koja označava početak Prvog svjetskog rata i kraj velikih monarhija. Vila je izgrađena za princezu Eleonoru von Habsburg, jedinu habsburšku princezu rođenu u Puli, i njezina supruga Alfonsa von Klossa. Smještena je na idealnoj poziciji s pogledom na more u pulskoj Verudi, nekoć ekskluzivnom kvartu za austrougarsko plemstvo i visoke vojne dužnosnike, i to na području na kojem je bila zabranjena gradnja, te je samo za ovu zgradu izdana posebna dozvola tadašnje Lučke kapetanije. Danas je jedva zamjetan trag nekad raskošnog i pomno uzgajanog vrta i uređenog dvorišta koji čine samo djelić od ukupno 13 hektara pripadajućeg zemljišta, od čega je 5 tisuća također darovnicom Vlade dodijeljeno Crkvi.

Nakon samo četiri godine života u svom velebnom domu, austrijski par napušta Pulu 1918. godine kada Villu Idolu preuzima poznati vlasnik rudnika boksita Antonio Crljenica. Uspostavom jugoslavenske vlasti 1947. godine, i Crljenica s obitelji napušta vilu, koja sukladno "običajima" toga vremena, prelazi u državno vlasništvo. I kao što je to tada bilo uobičajeno, i Villi Idoli i drugim Austro-ugarskim palačama do tada održavanim vojskom radnika, narodna vlast određuje drugačiju vrstu namjene. Budući da su bile velike, s impozantnim kvadraturama, dobro održavane i jednostavno gospodske kuće, za razliku od mnogih drugih, u neke od njih, smještene su osnovne škole, u druge uredi svakojake namjene. Vjerojatno najljepša privatna pulska vila i ljetnikovac uz more tako iz privatne kuće postaje starački dom. U neku ruku, za početak, ta ju je namjena spasila od propadanja, jer se ipak koristila, a samim time s godinama je ipak ulagano u njeno održavanje, za razliku od brojnih drugih primjera po Puli koje novopridošli stanari jednostavno nisu mogli održavati. (Piše Patricija SOFTIĆ)