NAJNOVIJE


Gradska štorija

Brda puhova, zmija i života


O nazivu svakog pulskog kvarta postoje priče, legende, a dan danas, s tolikim vremenskim odmakom, može se postaviti i pitanje o tome jesu li ti toponimi ispravni, jesu li kroz godine iskrivljeni, a niti ne postoji stopostotna sigurnost je li porijeklo određenog naziva upravo takvo.

Pulska brda su pritom vrlo zanimljiva. Pulsko gradsko groblje, koje se počelo uređivati 1846. godine, bilo je nazvano Cimitero civile (civico), što bi bio doslovni prijevod gradsko groblje ili pak Cimitero San Giorgio, a brdo na kojem je sagrađeno naziva se kolokvijalno Monte Giro (điro). No, ispravni bi naziv bio, što je i arhitekt dr. Attilio Krizmanić, ekspert za stradarij i pulske toponime više puta naglasio, Monte Ghiro (giro), upravo iz razloga jer su tamo živjeli puhovi, čiji talijanski naziv glasi ghiro. Postoje podaci i o tome da se to brdo prije zvalo Monte delle Forche, jer su se tu navodno stoljećima unazad izvršavala kazne vješanjem.

Iskrivljavanjem izraza Ghiro, došlo se do Giro, odnosno Điro. Pošto je ovo bilo brdo puhova, jedno drugo brdo bilo je brdo zmija, Monte Serpente, pa je naknadnim zapisivanjem i kraćenjem došlo do naziva Monte Serpo. U nekim povijesnim izvorima navodi se da se to pulsko brdo zvalo Monte Sorgo (što bi doslovno bilo brdo sirka), a dr. Krizmanić je navodio čak i naziv Monte Sorbo, što bi pak bilo brdo oskoruša, kojih je tada bilo puno na tom području.

Monte Magno je navodno dobilo ime po istoimenoj obitelji Magno, a ranije se to brdo zvalo Monte Faini. Monvidal po nekim izvorima bi bilo u doslovnom prijevodu brdo života, odnosno neka skraćena i prilagođena verzija toga. (Vanesa BEGIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter