RAZGOVOR S VODITELJEM PULSKOG BIG BANDA
BRANKO STERPIN: Reakcije publike su jako pozitivne, više nego što sam očekivao
(D. ŠTIFANIĆ)
Jako sam zadovoljan što je uopće jedan amaterski bend odradio koncertnu sezonu, jedan koncert mjesečno. To je bila želja članova benda, a i moja, naravno
Pula dugo vremena ima svoj Big band koji se prošle godine na čelu s Brankom Sterpinom upustio u novu avanturu, a to znači da je od listopada nadalje svakog mjeseca u Circolu održao po jedan koncert. Nakon prošlog nastupa u kojem se Sterpin uhvatio ukoštac s izvedbama s kojima nisu bili baš zadovoljni, na idućem koncertu publiku očekuju izvedbe s kojima su naprotiv bili vrlo zadovoljni. Publika je dobro prihvatila ove nastupe, na svakom nastupu bilo je barem stotinjak ljudi i za divno čudo, nije došlo do zamora materijala niti kod izvođača niti kod posjetitelja. Kako je s proteklom sezonom zadovoljan voditelj Big Banda Branko Sterpin, ispričao nam je u kratkom razgovoru.
- Kako ste zadovoljni s ovih prvih osam koncerata?
- Jako sam zadovoljan što je uopće jedan amaterski bend odradio koncertnu sezonu, jedan koncert mjesečno. To je bila želja članova benda, a i moja, naravno. Svi zajedno smo došli do zaključka da je to čak i preambiciozno jer smo malo čak i preopteretili budžet Puhačkog orkestra, čija smo podsekcija. Već nakon četvrtog ili petog programa mogla se vidjeti po reakcijama muzičara da im je naporno i teško uvježbavati novi program koji dolazi, pogotovo kada su to novi materijali, tako da za iduću sezonu planiramo koncerte održavati svaki drugi mjesec, a ne jednom mjesečno, pa će ih biti pet ili šest. Veliki je gušt raditi, super je ekipa i atmosfera na probama je jako dobra.
Preambiciozno
- Očekivao sam da će se publika zasititi nakon prvog koncerta i da će doći još jedino na onaj božićno-novogodišnji koji je tradicionalno dobro popunjen. No, publika je stalno dolazila, pa se pitam ako toliko ljudi svaki put dovedete samo na temelju ovakve promocije, objave u Glasu Istre i pokojem plakatu, koliko bi tek ljudi došlo da je promocija malo jača. Ne znam jeste li se promovirali putem društvenih mreža?
- Jesmo, nešto smo se angažirali oko toga. Ima tu isto dosta posla, pa netko potegne, netko nekada nešto zaboravi, ali ne postoji netko tko je zadužen za to, netko tko je plaćen, ali nešto smo se potrudili i neki koncerti su stvarno bili iznimno dobro popunjeni. Osim božićnog, i na onaj drugi na kojem smo izvodili latinoameričku glazbu došlo je jako puno ljudi. Zadnji put ih je bilo nešto manje, ali krenuli smo malo kasno s tom promocijom na društvenim mrežama, a i s plakatima. Tu znamo malo zakazati, jer se uglavnom bavimo glazbom, ali to sigurno treba malo popraviti.
- Na prošlom koncertu prisjetili ste se najmanje uspješnih izvedbi, no na idućem ćete ponoviti neke vaše najbolje izvedbe. Koju biste izvedbu iz ove sezone istaknuli kao najbolju?
- Mislim da smo najbolje izvodili pjesmu "Carioca", to je isto bilo na tom latino koncertu, ali ponajviše zato što smo je već svirali prošlo ljeto. Imali smo problema s njom pa smo si dali truda i pripremili je za taj koncert. Poslije smo je izveli i u onom pjevačkom programu. Bio sam zadovoljan s njom i ljudima je sjela. Poanta je u tome da treba dosta velik broj proba da to sjedne.
- Koji su najveći problemi kada uvježbavate i izvodite materijal? Spominjali ste na prošlom koncertu prezahtjevne aranžmane, pa promjene tonaliteta usred skladbi i sl.
- Najveći problem je ako fali ljudi u bilo kojoj sekciji. Kada ne možeš popuniti sekciju onda je teško da ona zvuči kao prava sekcija, ako ti fale ljudi koji su u njoj. Jedan trombon od četiri, to je katastrofa, ali ako to izuzmemo neki amaterski bend će se prvo prepoznati po intonaciji, da se ljudi međusobno uštimaju intonativno, to nisam niti spominjao na prethodnom koncertu. To je amaterima teško i dosta je posla oko toga. Drugo su neke dinamičke nijanse, tu su problemi s različitim vizijama tempa. Znači, ako netko nije tehnički toliko potkovan pa će na nekim mjestima koja mu je teže odsvirati, kaskati u tempu. Onda, big band je bio revolucionarna pojava u samom jazzu, zbog poimanja registra trube. U big bendovima truba ide jako visoko i svira u trećoj oktavi pa to mora biti prilično "opasan" trubač da sve to pohvata. Mislim da to nije ni loše. Ponekad uzmem aranžmane koji su možda preteški, ali je to s druge strane izazovno i ljudi onda slušaju te originalne snimke postanu jako motivirani da se to izvede. Naravno da mi to ne izvedemo na razini kako to izvodi neki profesionalni bend, bilo je tu nedostataka, ali ne moramo uvijek izvoditi neke lagane, školske pjesmice, pa odsviramo program svjesni svojih mana. S druge strane, lijepo je čuti kada uspijemo otkloniti neku manu s kojom smo se susretali u nekom aranžmanu.
- Koliko je publika svjesna tih vaših grešaka?
- Kako tko. Što se više netko bavi glazbom, više detalja primjećuje, ali mislim da ih primjećuje puno manji postotak publike nego što mi muzičari mislimo. Reakcije publike su jako pozitivne, više nego što sam očekivao. Ovi koji dođu na koncerte jako pozitivno reagiraju, ali bez obzira na to što ljudi ponekad nešto ne primijete ja se trudim da otklonimo te propuste u izvedbi i moje najveće nastojanje kao voditelja je da podižemo kvalitetu, da neki detalji počnu funkcionirati.
- Kako biste vi sebe opisali kao voditelja, jeste li perfekcionist?
- Mislim da ne. Radio sam dugo vremena u jednom profesionalnom bendu i znam s kojim se problemima profesionalni bendovi susreću i onda vidim veliku razliku između jednog amaterskog i profesionalnog benda. Samo pokušavam približiti jedan amaterski orkestar izvedbi profesionalnog, koliko je god to moguće. Samo da vidim da to ide nekako prema naprijed i onda je to dobar osjećaj.
Promjene
- Kako je to raditi s postavom koja se stalno mijenja?
- Promjene mogu biti nabolje i nagore. Imali smo dosta problema na tenor saksofonu, najčešće. Imao sam prilike svirati s 4 saksofona, a 5 ih je u sekciji, pa i 6 jer imamo jednog dečka koji "dupla" jednu dionicu. Imao sam opciju ili da s minimalnim brojem proba dođe tenorist koji će sjesti na mjesto prvog tenora ili da sviramo bez jednog saksofona, a na zadnji koncert mi je došao tenorist koji je mogao biti na većem broju proba. To je promjena nabolje, bez obzira što to nisu isti ljudi. Uvijek se nešto desi. Na zadnjem koncertu nije mogla svirati trubačica Flora Franjul, što je veliki nedostatak. Imamo ponekad na 4. trubi Miru Dražića koji još ide u osnovnu školu, ali on se još tu uči, stoji uz nekog tko inače svira 4. trubu i "hvata". Trubači su Roberto Bernaca, Loris Quargnal, Flora Franjul i ja, bili smo dosta konstantni cijelu sezonu i kada netko od njih fali sigurno je gubitak.
- Ima li u Puli odnosno Istri dovoljno glazbenika da se njima popuni big band ili neki veći orkestar?
- Rekao bih da zapravo iz ovog područja što se tiče jazz glazbe, u ovih nekih 15 godina Istra je producirala dosta upečatljiv broj glazbenika…
- Od kojih su neki otišli odavde…
- Tako je, ali mislim da bi se ljudi koji su u ovoj našoj sredini i koji imaju moć, trebali malo potruditi i zadržati kvalitetne pojedince ako bi htjeli da imamo nekakvu, rekao bih čak i civilizacijsku razinu višu nego što je imamo. Ako ti puštaš da otiđe svaki muzičar koji je talentiran, dobro svira i radi, on će otići trbuhom za kruhom. Ako ti njemu ne nudiš kvalitetan profesionalni angažman on će otići. Iz Istre su dva najbolja hrvatska jazz trombonista - Miron Hauser i Luka Žužić, ali obadvojica su otišla. No, inače, Istra stvara dosta dobar broj kvalitetnih muzičara.
- Što pripremate za iduću sezonu, odnosno što bi vam bio kao neki izazov izvesti i kako bi se ono što ste do sada radili moglo poboljšati?
Dosta ideja
- Ima dosta ideja. Volio bih da što više ove postave ostane u bendu, da nema odlazaka iz benda iz bilo kakvih razloga jer je jako dobra energija. Bend je napredovao čitalački jer kada je svaki mjesec drugi program natjeran si da čitaš nove stvari i puno brže ljudi sada usvajaju nove pjesme koje stavljamo na repertoar. Drugo, htio bih popuniti sekcije da nemamo problema s tim trombonima, ali to važi i za ostale sekcije. Htio bih da imamo punu sekciju koja je stalna, iako nije problem da povremeno dođe koji gost. Što se tiče programa, sigurno ćemo održati novogodišnji koncert, a ostalo nismo puno razmišljali. Svirao sam u jazz orkestru Hrvatske glazbene mladeži i poslije u jazz orkestru Hrvatske radio televizije, prošli smo na desetine i desetine različitih programa i postoji stvarno puno toga što bi se moglo raditi. Sviđaju nam se jako latinoamerički plesovi, to nam je možda i najbolje ispalo pa ćemo možda to ponoviti, ali ne isti koncert, nego s drugim pjesmama. Dosta mi je velika želja da big band izvodi swing glazbu. Jako mi je zanimljivo raditi tu plesnu glazbu swing ere, kada je u Americi i svugdje u svijetu sviralo na stotine big bandova. Kada ideš detaljno slušati muziku swing ere i te stare orkestre, to je zapravo prekrasno, ima tu neku staromodnu romantiku u smislu lijepih melodija, a uopće nije lako svirati. Fora mi je i onaj funk program koji smo svirali, to je druga estetika, druge su muzičke zakonitosti.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
