U novoj izmjeni Zakona o članarinama u turističkim zajednicama nema ničeg kontroverznog, na početku našeg razgovora razjašnjava znanstveni suradnik na katedri za turizam Fakulteta za ekonomiju i turizam Sveučilišta u Puli Branko Bogunović. "Članarinu žele malo smanjiti i Poreznoj upravi dati ovlasti da je može i dodatno umanjiti", nastavlja. No jučerašnja saborska rasprava krenula je, nimalo iznenađujuće, u drugom smjeru. Naime, povela se rasprava o svrsishodnosti turističkih zajednica, odnosno treba li im uopće plaćati članarinu i za što točno. Logično je upitati se koliko ima smisla takva pitanja postavljati kad se govori o članarinama, zar nije trebalo o tome raspraviti onda kad su se donosili zakonski akti o turističkim zajednicama.

- Danas se razgovara o članarinama, ne o tome trebaju li one postojati, već kako se dijele. To da one postoje regulirano je drugim zakonskim aktima, konstatira Bogunović.

- Koliko te članarine imaju smisla, postoje li one i drugdje u Europi?

- Nisu uobičajene, ali ima takvih primjera. U turistički razvijenim područjima novac se uglavnom pobire kroz boravišnu pristojbu, koja je, valja to naglasiti, vani viša nego kod nas. Druga varijanta, koju bi vjerojatno vrlo loše dočekali i poslovni segment našeg turizma i privatni iznajmljivači, jest da se zakonski podigne prag za visinu boravišne pristojbe. Članarine su prije svega potrebne kontinentu. Ono što je nesretno s članarinama je to što je do sada najveću korist od njih imao Zagreb kao središte velikih poduzeća, on je pobirao nevjerojatan iznos ukupnog budžeta turističkih zajednica u Hrvatskoj, otprilike šestinu prihoda.

- Je li to pravedno?

- Naravno da nije. Međutim, nitko ne bi imao problem da se nešto plaća kada bi vidio rezultate toga što se plaća. I tu onda dolazimo do problema učinkovitosti turističkih zajednica. Od ove je godine na snazi novi zakon o TZ-ovima koji doista pokušava ispraviti neke stare boljke. Išlo se tim zakonom politički onoliko koliko se moglo. Mi u turističkom sektoru bismo voljeli da je on bio još ponešto radikalniji, ali ipak se došlo do nekih rješenja. U Hrvatskoj imamo više od 300 TZ-ova, što je nerealno s obzirom za naš turistički proizvod. Struktura upravljanja bi trebala biti takva da imate jedan središnji ured koji bi se bavio samo marketingom i pružanjem usluga destinacijama i privatnim turističkim subjektima, i da ne radi ništa drugo. No nismo uspjeli do kraja napraviti tu transformaciju pa HTZ još uvijek ima dijelove regulatornih i razvojnih funkcija, što je, primjerice, nezamislivo za glavne turističke urede u Austriji i Švicarski koji su marketinške mašine. Problem je i lokalna razina gdje imamo pojedine slučajeve da su gradski TZ-ovi budžetski jači ili barem na istoj razini s regionalnim, kao što je to slučaj u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. To je nelogično. U najboljim je praksama regija glavno mjesto gdje se radi struktura turističkog proizvoda i marketing. Primjer za to je Toskana. Tamo ne bi imalo smisla da je Firenca jača od cijele regije.

- Kad se spominju TZ-ovi, onda se uz njih neminovno vezuju i politički uhljebi.

- Kod nas je turistička zajednica operativni izvršitelj onoga što se dogovore njezini članovi, koji uostalom i financiraju njezin rad. Uvijek se vlada u onom omjeru u kojem netko financijski doprinosi, i to je normalno. Krivo je to što smo u nizu malih destinacija dopustili da TZ-ovi postoje po nekoj inerciji, a toliko su prihodovno slabi da ne mogu ništa efektivno raditi. Oni postoje zbog nekog lokalnog ponosa, ali i zbog toga što se 30 posto prihoda automatski doznačava lokalnoj samoupravi iz boravišne pristojbe. I toga se teško odreći. Tih se 30 posto vraća iz razloga što su TZ-ovi onemogućeni poduzimati niz razvojnih i prodajnih aktivnosti. Recimo, ne mogu popravljati turističku atrakciju ili graditi cestu. Pa onda 30 posto sredstava ide lokalnoj samoupravi da ona to obavi. No problem je što ne postoji kontrolni mehanizam na što se taj novac zapravo troši.

- Ovog su ljeta privatni iznajmljivači u Istri dignuli glas protiv paušalnih pristojbi. Naime, prvo je bilo rečeno da prvu ratu neće platiti oni koji nisu imali nijednog gosta, a zatim je tumačenje države bilo da paušalac nema veze s nečijim prometom. Djeluje apsurdno da se plaća za nešto što se zapravo ne obavlja.

- Privatni smještaj je sektor koji je zbog dugogodišnjeg neupravljanja došao u kritičnu poziciju. Država to pokušava kontrolirati putem paušalnih pristojbi. Bilo bi gotovo nemoguće fiskalizirati taj sektor, što zbog prirode samih iznajmljivača, što zbog njihovih kapaciteta. Država traži način kako izaći iz toga. Zbog strukture privatnog smještaja jako je teško bilo što napraviti. S jedne strane imate umirovljenike koji iznajmljuju sobu u stančiću od 40 kvadrata na vrhu nebodera, a s druge one koji imaju pet vila. Tu ima svega i svačega. Država je vrlo oprezna po tom pitanju, jer neki su investicijski ušli jako u taj posao, drugi zarađuju veliki novac, trećima je to socijalna kategorija, a drugu ekonomiju na obali nažalost nismo smislili. Siguran sam da je ministar Zdravko Marić svjestan velikog nesrazmjera onoga što se porezno prikuplja u odnosu na promet koji se ostvaruje u privatnom smještaju.

- Vratimo se na članarine. Na početku ste mi odmah dali do znanja da ove izmjene Zakona doživljavate pozitivno.

- Svakako se u budućnosti treba stvoriti situacija da se ukinu turističke članarine. To će najviše boljeti one koji imaju manji promet, odnosno prikupljaju manje boravišne pristojbe. Kad bi se ukinula turistička članarina, otvorila bi se mogućnost da se turističke zajednice djelomično bave komercijalnim poslovima, kao što je to slučaj u Velikoj Britaniji. Sve dok imate turističke članarine, dok tjerate druge da vam ih plaćaju, to zakonski nije moguće. Za takvo što bi bilo potrebno tranzitno vrijeme. Idealno bi bilo kad bi recimo Slavonija imala legislativne ovlasti i donijela svoj zakon, a mi na obali drugačiji. Onda bi se puno problema moglo brže riješiti.

Povezane vijesti

• FET-ov katalog zanimanja u polju ekonomije
• Na Ekonomiji i Poslovnoj ekonomiji 456 upisnih mjesta
• Na FET-u ima još slobodnih mjesta za upis