PIŠE VANESA BEGIĆ
Blagdanska groznica
Čim završe Dušni dani, kreću pripreme za najluđi mjesec i za blagdane. "Jingle Bells", "Santa Claus Is Coming to Town" već gotovo pa svakodnevno dopiru sa svih strana, a "Sam u kući", koji je došao valjda do svog 497. nastavka i dalje se emitira pa nema straha, doći će i blagdani. Sve valjda može izostati, ali za blagdane će na televiziji biti barem desetosatni maraton "Sam u kući", a možda bude i 450. repriza Denisa vragolastog.
Kako je počeo "Sam u kući", tako su počele i pripreme za blagdane i naravno, neizostavni shopping. To se može zvati i mjesec "peglanja" kartica. Kolikogod imali sredstva, neki ljudi će za blagdane potrošiti do zadnje lipe, zadužit će se maksimalno, neki da si uljepšaju barem tih nekoliko dana, a drugi da nadomjeste nedostatke ili ispune formu. Ovi će blagdani zbog dobro poznate situacije u najvećem istarskom gradu za brojne obitelji biti uvelike drukčiji nego ranije, a nažalost, brojne će se obitelji okupiti samo za tu prigodu, da bi se potom pojedini članovi vratili kruhu sa sedam kora. Sve se promijenilo, nisu samo migracije promijenile način poimanja blagdana, već i sam odnos prema kupovanju.
Navike kupovanja se mijenjaju, a šoping groznica i blagdanska euforija je nešto preuzeto sa zapada "u paketu" s Halloweenom i sličnim. Provesti dan s najdražima, znat se radovat poklonima koji su znak pažnje, a ne težit tome da se jednostavno kupuje, to se "izgubilo po putu" između shopping centara, potrošačke groznice, te ludila koji nameće veselje, zabavu i slavlje.
Koliko su žitelji najvećeg istarskog grada skloni shoppingu, ili razgledavanju, kako tko, moglo se vidjeti nedavno, prilikom otvorenja velikog shopping centra, kada se prvih dana nije moglo niti stići do njega, kada je ogromno parkiralište postalo premalo, kada je cijelo Lungomare bilo okupirano, više nego u ljetnim mjesecima i kada su se rijeke ljudi slijevale prema onome što je za neke bilo, kako su rekli, ostvarenje sna.
Pomislimo samo kako je to bilo nekada. Istina, vremena se mijenjaju, i ljudi s njima. Kako je to bilo prije dvadeset godina? Pobjeći s nastave ili pak jedva dočekati da netko od nastavnika iznenada izostane i da ne pronađu zamjenu i otići do "robne", malo vršljati, isprobavati parfeme dok teta prodavačica ne potjera oveće tinejdžersko društvo koje se dobrano pošpricalo svim parfemima, kojih, budimo realni, i nije bilo toliko puno, isprobavati odjeću, kaučeve, stolice, vozit se pokretnim stepenicama dok se ne zaglave. Mjesto radnje: Robna kuća "Pula". Vrijeme radnje: osamdesetih godina. Govoriti nekome iz mlađe generacije da je nekada bila fora ići do "robne", kako su je popularno zvali i tamo provesti koji sat, danas može izazvati samo nešto poput onog velikog upitnika što visi iznad glave protagonista iz crtića. Danas, kada je taj prostor zapušten i napušten, a nekada je bio pojam obiteljskog šoping izlaska. Kakve će biti šoping navike i blagdanske groznice za dva desetljeća? Hoće li to postojati?
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
