Davne 1994. godine Rudi ih je pitao da se učlane u IDS. Ardemio je pristao, ali Argeo za to nije htio ni čuti. "Nisam mislio da sam za neku visoku politiku. Ali volim Istru. Volim tu ideju od IDS-a o regionalizmu, govori Ardemio. Veći smo Istrijani od istarskog pršuta i terana, dodaje Argeo. Priznaje napokon da je i on u stranci. Skrivenoj. Zove se KOS. Kobasice, ombolo i seks. Politika ga, uvjerava nas, ni najmanje ne interesira

Prva asocijacija na svjetionik Verudela? Braća Banane, odgovorit će vam u hipu većina Puležana. Tamo su već od ranog jutra. Uvijek prvi. U speedo gaćicama. Skaču s terase u more ili u plićaku igraju košarku. Čuješ ih kako se dovikuju. Naravno, na onom specifičnom talijansko-hrvatsko-istarskom dijalektu. Slični k'o, što bi rekli, jaje jajetu. Ne znaš koji je koji. I ne bez vraga. Ardemio i Argeo Zimolo, radi lakšeg izgovora, kako kažu, za furešte, skraćeno Nino i Geo, jednojajčani su blizanci. Prečiži.

I dan danas ih ljudi ne razlikuju. Čak ni oni koji ih znaju cijeli život. Argeo se odmah šali i govori da nisu jednojajčani blizanci, jer svatko ima svoja dva jaja. Električar i vodoinstalater. I, možda najvažnije, najstrastveniji navijači Istre koje je Pula ikad imala.

Kad smo već kod NK Istre…braći Banana čitamo članak iz Glasa Istre, iz 1999. godine: "Pogreška linijskog suca, ali uistinu nogometno uočena pogreška ili sučeva zlonamjernost, bila je tragična za grešnog pomoćnog suca. Jer, braća bi Banane u narednih petnaestak minuta jednostavno izludjeli pomoćnog suca salvama psovki. I zato su braća Banane najveći demoni svih vremena!".

- Mi, kao prvo, nismo Demoni. Niti ćemo ikada biti, prekida nas Ardemio. "Mi smo strastveni navijači nogometa, pogotovo stare Istre!", tvrdi.

Sport im je u krvi

Nije ovdje naodmet spomenuti da je upravo zahvaljujući njima gradski stadion nosi ime "Aldo Drosina". Uistinu su oni bili ti koji su ime poznatog nogometaša i trenera predložili gradskom vijeću. No, doista, braća Banane urezani su zauvijek u sjećanja svih onih koji su barem jednom došli na Istrinu utakmicu. Energičnim trčkaranjem, bodrenjem igrača i psovkama kojima su obasipali suce. Sport im je, govore, u krvi. Na stadionu su rođeni. Doslovno. U zgradi udaljenoj nekih desetak metara zračne linije. I zato nepravda sudaca, pogotovo pomoćnih, nikada nije prošla nekažnjeno. Ne vole, iskrena su braća, kad u Puli sude protiv Istre. Jer, nastavlja Argeo, sudija bi došao u Pulu, vidio Arenu, a ne bi se naklonio. A svaki sportski civilizirani djelatnik bi se trebao pokloniti tom velebnom spomeniku, smatraju braća, koji, brzo dodaje Argeo nije na popisu UNESCO-ve kulturne baštine. Nas u Istri, tvrde, ne vole baš puno, barem što se sporta tiče. U vrijeme bivše Juge, sucima je bilo kao da dolaze u slijepo crijevo. Nije bilo ipsilona, morali su se voziti po serpentinama. Bilo im je, zapravo, kazna doći u Istru, pojašnjavaju braća. Posebno napominju kako ih sudac Beusan nije volio. A bogami, nadovezuje se Argeo, ni Marić. Nek' se sadašnji ministar državne imovine zapita malo kako je sudio u Istri, predlaže Argeo.

Samo stara NK Istra

Jednom su prilikom, prisjećaju se, dobili crveni karton. I to s balkona. Utakmicu su gledali u stanu nasuprot nekadašnje karbonine. Sudio je pokojni Sindić, pričaju kao da je bilo jučer. Nešto su dobacili s balkona, neku primjedbu. I eto, s travnjaka, ravno prema njima - crveni karton! Ali to, dodaju braća kroz smijeh, sve radi folklora i štimunga.

- Povuku te emocije i strast. Jedna stvar je biti navijač, a druga je stvar biti gledatelj. Ako partidu ideš samo gledati onda si gledatelj, kao u kazalištu. Navijač ima strast, srce, dušu i ljubav, govori Argeo. (Chiara BILIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)

Povezane vijesti

• Ardemio Zimolo završio dio puta u vijećnićkim klupama