(Vanesa Begić)
- Kada sam išla u školu, nismo imali sva ta čudesa koja imate vi sada, imali smo nalivpera, tintu, stoga je trebalo paziti da se svi ne uprljamo, a bilo je i toga, u pernicama par olovka, gumica, nešto malo bojica, drvenih, tek kasnije voštane i druge, bila je tu peć na drva, jedna zelena ploča i kreda. Fiksni telefon je bio u prostorima tajništva, i ako je nešto trebalo, iz tajništva bi kontaktirali roditelje. Učitelji su bili strogi, ali pravedni. Kazala je to Loredana Franjul, umirovljena učiteljica razredne nastave u Talijanskoj osnovnoj školi "Giuseppina Martinuzzi", gdje je učenicima produženog boravka odgovarala na pitanja o njezinom radu i uspomenama, a u povodu Dana starijih osoba koji se obilježava u listopadu. Njezin unuk Sven pohađa prvi razred ove škole.
Kazala je da je devet godina u mirovini, da se štošta promijenilo u radu u razredima kroz godine, a prisjetila se i svoje razredne učiteljice Lidie Rossanda.
- Knjige su totalno drukčije, nisu bile tako bogate i lijepo ilustrirane, nije bilo radnih bilježnica, računali smo uz "loptice", prstima i uz pomoć učiteljica. Tada je talijanska osnovna škola bila na zadnjem katu žute škole, i imali smo nastavu samo popodne, od 13 sati. Ako je netko bio nemiran, trebao je deset puta napisati "ne smijem biti nepristojan", postojale su kazne, ništa ekstremno.
Učenici su postavljali pitanja, postavili prigodnu izložbu, a njih su pripremile učiteljice produženog bkravka Rosanna Stocco, Daniela Cardinetti, Alesandra Dokoza, Elena Čakarević, Elena Tomac i Ana Kmet.
(Vanesa Begić)