Životna borba
Dirljiva zahvalnica pacijenta liječnicima i osoblju OB Pula: "Dali su mi novu priliku za život"
(Snimio Milivoj Mijošek)
Dvije godine nakon teške i višesatne operacije karcinoma gušterače, gospodin Darko Mihajilović javno je zahvalio liječnicima, medicinskim sestrama i cjelokupnom osoblju Opća bolnica Pula, ističući njihovu stručnost, predanost i ljudskost u trenucima kada mu je, kako kaže, spašen život.
U pismu zahvale, koje u cijelosti prenosimo u nastavku, Mihajilović opisuje put od postavljanja teške dijagnoze, preko iznimno zahtjevne operacije i borbe za život u Jedinici intenzivne njege, do rehabilitacije i povratka svakodnevici. Posebno naglašava kako, unatoč savjetima da liječenje potraži izvan Istre, ni u jednom trenutku nije posumnjao u odluku da ostane u pulskoj bolnici.
Njegove riječi svjedoče ne samo o osobnoj borbi s teškom bolešću, već i o povjerenju u javno zdravstvo, snazi medicinskog tima i važnosti ljudskog pristupa u najtežim životnim situacijama.
U nastavku donosimo pismo u cijelosti.
"Na današnji dan, 19. veljače, navršavaju se dvije godine od moje operacije karcinoma gušterače.
U trenucima kada sam saznao za dijagnozu, mnogi su mi govorili da bih trebao otići u Rijeku. No moje srce i moj osjećaj vodili su me u Opću bolnicu Pula. Osjećao sam povezanost s tim ljudima, vjerovao sam u njihovo znanje, u njihov poziv da budu liječnici i nisam ni trenutka posumnjao da nisam u pravim rukama.
Moja borba započela je na Odjelu gastroenterologije, gdje sam ležao prije postavljanja konačne dijagnoze. Zahvaljujem svim medicinskim sestrama na svakodnevnim riječima podrške, toplini i ohrabrenju koje su mi pružale u danima neizvjesnosti. Posebnu zahvalnost upućujem doktorici Rejhani Sijamhodžić na stručnosti, brizi i ljudskom pristupu.
Nakon učinjene biopsije utvrđeno je da se radi o adenokarcinomu, odnosno vrlo agresivnom karcinomu gušterače. Uslijedile su pripreme za operaciju. Nakratko sam bio kod kuće, a potom ponovno zaprimljen u bolnicu. Dana 19. veljače operiran sam; operacija je trajala dugo, približno devet do deset sati. Nakon zahvata premješten sam u Jedinicu intenzivne njege.
Najveću zahvalnost dugujem operaterima koji su toga dana bili uz mene, kao i svim anesteziolozima i sestrama iz operacijske sale. Naknadno sam saznao da su pozivani liječnici i s drugih odjela te da je toga dana dio zahvata bio odgođen upravo kako bi se meni moglo pomoći. Oni su mi dali novu priliku za život. Zahvaljujući njihovu znanju, predanosti i hrabrosti, danas sam ovdje. Bez njih, mene ne bi bilo.
Četiri dana proveo sam u induciranoj komi u Jedinici intenzivne njege, gdje su se liječnici i medicinske sestre neumorno borili za moj život. Hvala im na svakom trenutku budnosti, na strpljenju, brizi i dostojanstvu koje su mi pružili. Zahvaljujem i medicinskim tehničarima koji su mi pomagali u najosnovnijim potrebama, kao i fizioterapeutima koji su me, nakon što su mi mišići oslabjeli, ponovno učili hodati. Njihova podrška i upornost vratili su mi snagu.
Posebno želim zahvaliti Damiru iz Jedinice intenzivne njege. Ispričavam se ako sam pogriješio u njegovoj tituli i nisam siguran je li medicinski brat, ali znam jedno – riječ je o čovjeku velikog srca. U trenucima kada mi je bilo najteže, pružio mi je podršku, pomoć i ljudsku toplinu koju nikada neću zaboraviti.
Od srca zahvaljujem Odjelu abdominalne kirurgije, mojim operaterima doktoru Radoloviću i doktoru Gripariću, glavnoj sestri Bobani te svim sestrama toga odjela. Posebnu zahvalnost želim uputiti medicinskoj sestri Micheli, koja me uvijek znala nasmijati i ohrabriti. Uz njih se nikada nisam osjećao kao "samo još jedan pacijent", već kao čovjek kojemu je potrebna riječ utjehe, razumijevanja i ohrabrenja. Pamtit ću ih zauvijek.
Zahvaljujem i svojoj onkologici, doktorici Lidiji Kocić, koja je i u najtežim trenucima znala unijeti vedrinu, šalu i optimizam. Hvala i sestrama na Odjelu dnevne onkologije, koje su mi tijekom primanja kemoterapije uvijek pružale toplu riječ, nadu i snagu.
Ako bih se ikada ponovno našao u istoj situaciji, Opću bolnicu Pula ne bih mijenjao ni za što. Za mene su oni najveći stručnjaci i najbolji ljudi. Zahvaljujući cijelom timu koji je sudjelovao u mojoj operaciji i svima koji su brinuli o meni u danima nakon nje, danas sam živ i mogu nastaviti živjeti svoj život.
Na kraju želim poručiti svima koji prolaze kroz sličnu borbu da rak ne znači kraj. Rak znači borbu – tešku, iscrpljujuću i punu neizvjesnosti, ali i borbu u kojoj nada, vjera i ljubav imaju nevjerojatnu snagu. Najvažnije je imati uz sebe obitelj i ljude koji vas drže kada vi nemate snage stajati.
Ja sam dokaz da se uz vrhunske liječnike, podršku obitelji i vjeru može dobiti nova prilika. I zato danas živim zahvalan za svaki novi dan. Najvažnije je imati uz sebe obitelj i ljude koji vas podižu kada vi nemate snage stajati.
Hvala vam što ste mi pružili novu priliku za život", stoji u pismu Darka Mihajilovića.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
