Fischerova klijališta na Pragrandeu
Vrtlar Kruno Pekas o zaboravljenom i vrijednom pulskom rasadniku koji bi mogao nestati pod bagerima
(Snimio Zoran Oljača)
Na području Pragrandea u Puli otkrivena su Fischerova klijališta, rijetka povijesna hortikulturna cjelina s kraja 19. stoljeća, kakva danas ne postoji nigdje drugdje u Hrvatskoj. Riječ je o nekadašnjem gradskom rasadniku bilja i cvijeća, ključnom za razvoj pulskih parkova, drvoreda i javnih zelenih površina u razdoblju intenzivne urbanizacije za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije.
Na postojanje ove gotovo zaboravljene baštine upozorili su građani okupljeni oko inicijative Jestiva Pula, a lokalitet je ubrzo privukao pažnju stručne i šire javnosti, ponajviše zahvaljujući angažmanu Krune Pekasa, jednog od najpoznatijih hrvatskih vrtlara, vrtlarskih influencera i aktivista.
Rasadnik, a ne park
Pekas ističe kako, za razliku od arboretuma, botaničkih vrtova i povijesnih parkova, Fischerova klijališta nisu bila estetski reprezentativan prostor, već funkcionalni dio gradske infrastrukture.
- Ovo nije romantični perivoj, nego radni krajolik. Upravo u tome leži njegova vrijednost. Bez ovakvih rasadnika ne bi bilo parkova, drvoreda ni uređenih trgova. Oni su bili tvornice zelenila, temelj svakodnevnog urbanog života, naglašava Pekas i dodaje da su su slični gradski rasadnici postojali i u drugim hrvatskim gradovima, nijedan nije sačuvan kao prostorno čitljiva i povijesno prepoznatljiva cjelina.
Na terenu su i danas jasno vidljivi betonski okviri klijališta, obrasli travom i samoniklom vegetacijom, koji prema Pekasovim riječima nedvojbeno upućuju na rasadničku namjenu prostora.
- Takvi betonski elementi koristili su se upravo krajem 19. stoljeća. Na njima su stajali drveni okviri, najčešće prekriveni platnom ili staklom, kako bi se kontrolirali uvjeti uzgoja. Kad to vidite, nema dileme, ovo nije zapuštena livada, nego povijesni gradski rasadnik, kaže Pekas i napominje kako je u Hrvatskoj vrlo malo hortikulturne baštine uopće sustavno prepoznato i zaštićeno.
- Imamo botaničke vrtove i arboretume, ali proizvodna hortikultura gotovo da ne postoji u kolektivnoj svijesti. A upravo je ona hranila gradove zelenilom, kaže Pekas.
Ključnu ulogu u otkrivanju Fischerovih klijališta imala je Iva Maslovar, dugogodišnja aktivistica inicijative Jestiva Pula, koja se zalaže za očuvanje i reaktivaciju zapuštenih hortikulturnih površina na području Valsalina i Pragrandea.
Maslovar je, kaže Pekas, kroz terenski rad i pronalazak povijesnih dokumenata potvrdila identitet lokaliteta, a cilj inicijative je da se prostor očuva i prenamijeni u edukativne i zajedničke vrtove dostupne građanima.
- Bez građanskog angažmana ovakve bi vrijednosti zauvijek nestale. Ovo je primjer kako lokalna zajednica može biti prvi i najvažniji čuvar baštine, ističe Pekas.
Vrijeme curi
Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da se u neposrednoj blizini planiraju građevinski zahvati, uključujući izgradnju zadružnih stanova, dok granice povijesnog lokaliteta još nisu stručno utvrđene.
- Možda aktualni projekt ne dira izravno klijališta, ali sutra netko može reći da je to neiskorištena površina. A tada je kasno. Prije nego se upale rotirke na bagerima, prostor treba hitno stručno valorizirati i zaštititi. U tom je cilju upućen dopis Gradu Puli, Konzervatorskom odjelu i gradonačelniku, s pozivom na koordinirano postupanje i privremenu ili trajnu zaštitu lokaliteta, u skladu sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, upozorava Pekas.
Uz Fischerova klijališta, područje Pragrandea obuhvaća i vrijednu močvarnu »gradsku divljinu«, za koju je ranije predstavljen projekt »Pragrande - divlje srce Pule«.
- Riječ je o rijetkom spoju prirodne i kulturne baštine unutar urbanog prostora. Ovdje se susreću povijest, priroda i suvremeni grad. Ako to izgubimo, gubimo nešto što se više nikada ne može vratiti, zaključuje Pekas.
Klijališta i cvjećarstvo u Puli
O klijalištima, napominje Pekas, svjedoče i knjige pulskog entuzijaste Josipa Orbanića.
- Josip Orbanić je o Fischerovim klijalištima i povijesti cvjećarstva u Puli pisao još osamdesetih godina prošlog stoljeća. Njegovi radovi iz tog perioda istražuju razvoj rasadničarstva, uzgoj ukrasnog bilja i hortikulturne prakse u gradu, uključujući i maćuhice, tratinčice i ljetnice koje su krasile javne prostore i ujedno potvrđuju postojanje klijališta, rekao je Pekas.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
