(Snimio čitatelj Glasa Istre)
Čitatelj nam se javio s križanja Dobrićeve ulice i Ulice Dubrovačke bratovštine u Puli, uz fotografije koje, kako sam kaže, govore same za sebe.
Prostor oko kontejnera ponovno je pretvoren u nered. Smeće je razbacano posvuda, a prizor se, kako navodi čitatelj, ne događa prvi put. U takvim situacijama redovito se kao univerzalni krivci spominju galebovi, no ovoga puta ta teorija zvuči - poprilično nevjerojatno.
(Snimio čitatelj Glasa Istre)
Jer za ovakav pothvat ne bi bio dovoljan običan gradski galeb. Ovdje govorimo o galebu starog kova, pravom snagatoru s brkovima, kakvi su se nekad crtali po cirkuskim plakatima: široka prsa, napeta krila, brčine zavrnute na gore. Galebu koji bi, prije akcije, još malo pljunuo u krilo, namjestio kapu unatrag, podigao poklopac kontejnera jednom rukom, a drugom razbacao sadržaj uokolo.
Zatim bi taj isti galeb, smireno i metodično, uzeo točno ono što mu treba, ništa više, ništa manje, i na kraju uredno zatvorio kontejner, zadovoljan obavljenim poslom, prije nego što bi odšetao niz ulicu poput umirovljenog teškaša.
Takvi galebovi, koliko je poznato, još nisu zabilježeni u Puli.
(Snimio čitatelj Glasa Istre)
Zato naš čitatelj smatra - a teško je ne složiti se - da je stvarni uzrok daleko prizemniji: ljudska nepristojnost, nemar i kronični manjak osnovne kulture. Ostavljenje otpada pored kontejnera i razbacivanje smeća po javnoj površini nije stvar prirode, nego navika.
Pula nije ničije smetlište, a javni prostor nije test izdržljivosti za komunalne službe. Ako se već traže krivci, možda bi ih trebalo potražiti u ogledalu, a ne na nebu.
Pa se nameće jednostavno pitanje: imamo li u ovom gradu problem s galebovima - ili s ljudima koji se ponašaju kao da pravila ne vrijede za njih?