Preminuo dr. Suhel Osman, veliki čovjek i veliki stručnjak, nesebično posvećen ljudskom zdravlju

(Foto: Dr. Suhel Osman)

Preminuo je 11. siječnja 2026. dr. med. Suhel Osman, doktor u ordinaciji opće medicine u Puli i drugim istarskim gradovima i općinama. Rođen je 24. kolovoza 1948. godine u Siriji, u Damasku, gdje je završio osnovu školu i gimnaziju. Živio je u Puli od 1979. godine. Diplomirao je na riječkom Medicinskom fakultetu i nakon stažiranja odlučio je živjeti u Puli. Oženjen, supruga iz Istre, imaju kćer (viša medicinska sestra zaposlena u Labinu) i sina kardiologa (u Kliničkom bolničkom centru Rijeka).

Veliki čovjek i veliki stručnjak u svemu nesebičan, jer je doslovno bio onaj tko se brine za dobrobit drugih više nego za svoju. Nesumnjivo će jako nedostajati ne samo porodici, nego mnogim pacijentima i prijateljima. Krasila ga je izuzetna stalna ljudska toplina, susretljivost, vedrina bez obzira na vrijeme u koje mu se ljudi obraćaju za zdravstvenu pomoć. Pulske kolege/ce kao i mnogi zdravstveni djelatnici o dr. Osmanu govore najljepšim riječima.

Za zdravstveni rad u ratno doba Pomorsko zapovjedništvo za Sjeverni Jadran odalo mu je priznanje Zahvalnicom za učešće i doprinos u Domovinskom ratu Republike Hrvatske. Također je bio zapažen njegov angažman s izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine, što je bilo posebno ljudsko i profesionalno iskustvo. Valja podsjetiti da je Suhel Osman došao u bivšu državu Jugoslaviju u vrijeme kada je bilo dosta stranih studenata iz njegove zemlje, ali i drugih država - Alžira, Iraka, arapskih ostalih zemalja, a studij za strane studente bio je besplatan.

Rado se je dr. Suhel Osman prisjećao studija na Medicinskom fakultetu u Rijeci, kada su ga kolegice i kolege izvrsno primili i puno pomagali tijekom studija glede jezika, predavanja, vježbi. Da nisu kolegice i kolege bili tako susretljivi, puno teže bi bilo dobiti diplomu, a s njima je do kraja života prijateljski i profesionalno komunicirao. U Rijeci je obavio i stažiranje i potom je uslijedila Istra, najprije Pula. Njegova medicinska karijera započela je u pulskoj Općoj bolnici gdje je također bio jako dobro prihvaćen i već na startu osjećao se kao građanin Pule, građanin Istre.

Počeo je raditi u Domu zdravlja, zatim u Tvornici stakla, Uljaniku, te na Hitnoj pomoći. Na Hitnoj je radio 15-ak godina i poslije specijalizacije sudjelovao u Domovinskom ratu (godinu i osam mjeseci), a krajem 1993. otvora privatnu ambulantu opće medicine. Često je znao isticati – kada radiš u Bolnici onda se možeš osloniti na kolege, dok je privatna ambulanta nešto sasvim novo, drugo iskustvo, gdje djeluješ sam. Ipak nakon dvadesetak godina rada u bolnici vrlo uspješno se može voditi privatna ambulanta.

S poštovanjem je govorio o povijesti zdravstva Istre i cijele Hrvatske, podsjetivši da je u Hrvatskoj prvu uspješnu transplantaciju bubrega izveo prof. dr. Vinko Frančišković sa suradnicima u Rijeci, 1971., a koji je živio i radio u Puli. Prof. dr. Zvonimir Maretić je kao infektolog na Zaraznom odjelu proizveo serum protiv otrova pauka crne udovice. U Puli su djelovali i poznati doktori Capar, Murr, Borovečki, Slišković, Turčić, Deprato, Kremenić, Fras i ostali.

Osvrćući se na događanja u domovini Siriji, uvijek je podvlačio da narod Sirije nije nikada napao ni jednu zemlju i primao je izbjeglice iz svih krajeva svijeta (iz bivše države Jugoslavije za vrijeme II. Svjetskog rata). Tamo žive muslimani i kršćani i nikada u povijesti nije rušena ni jedna crkva, ni jedna džamija, nažalost - danas se sve ruši.

U uzornoj liječničkoj karijeri dr. Osman zabilježio je mnogo raznovrsnih zdravstvenih zbivanja od kojih se najradije sjeti jednog poroda i plača bebe koja je došla na ovaj svijet. Taj porod mu se učinio kao rađanje novog svijeta. I rad s izbjeglicama BiH, bio je nezaboravan, jer je to bilo posebno ljudsko i profesionalno iskustvo. Vidjeti te ljude i komunicirati s njima koji su otjerani s kućnog praga, nije bilo nimalo jednostavno, bilo je jako emotivno. Kao čovjek i liječnik uvijek je nastojao da im pomogne, no ipak je bilo najteže kada je pred sobom imao ljude u poodmaklim godinama i djecu, tako da se samo od sebe nametalo pitanje - zašto su oni morali biti žrtve rata i kome je to u interesu.

Odavno sam prijateljevao s dr. Suhelom i govorio mu - kada bi se mogao vratiti film života od rođenja, da li bi opet krenuo istom životnom stazom – bez dileme je odgovarao - Životni put koji sam prošao opet bih ponovio i ništa ne bih mijenjao!

Dr. Osman biti će sahranjen u četvrtak 15. siječnja 2026. u 13 sati u Premanturi.