Blagdani u prolazu
FOTO / Klizalište u Areni kao kratki povratak u bezbrižnost
(Snimila Jelena Milović)
Otkako je djeci završilo prvo polugodište, školske su klupe spremno zamijenila klizalištem u Areni. Iako se klizalište, otkako je svečano otvorilo svoja vrata početkom prosinca, već pokazalo kao ponuda koja se ne zaobilazi, pravi ugođaj u svojoj punini nastupio je upravo sa završetkom škole. Jer, nimalo začudo, klizaljke najradije brzinski navlače upravo djeca i mladi. Velikim djelom guštanje u klizaljkama još za vrijeme trajanja nastave iskoristile su mnoge škole, kao i vrtići, pa su jutarnji termini bili ispunjeni njihovim masovnim, organiziranim prisutstvom. Iako je predviđen termin tada bio od 10 do 12 sati, zbog velikog interesa, produženo je vrijeme sve do 14 sati. Naravno, organizirani dolasci dodatno su bili atraktivni i zbog povlaštene cijene, a djeca su se izguštala maksimalno, prepričava nam voditelj klizališta Stanko Čačinović.
- Općenito mi se činilo da je sve donedavno neka neobična vibra bila svuda u gradu, pa ni Arena nije bila iznimka. Shvatiš da nije problem da ti nešto ne radiš kako valja, već je jednostavno takva situacija. Međutim, bilo je i dosta viroza, gripe i raznih drugih bolesti, pa je posjećenost i očekivana. Sad je svakim danom sve bolje. U večernjim satima ima i dosta turista. Stvarno primjećujemo kako s gostima pričamo pola-pola, hrvatski ili engleski. Zanimljivo je da nam dolaze stariji turisti, bake i djedovi, koji imaju i svoje klizaljke, što je baš za pohvaliti. Promocije svakako urode plodom, vidimo i po tome što su gosti upoznati s ovom ponudom u gradu, govori nam Čačinović.
Pula sad već ima naviku da je domaćin klizalištu. Puno je naših sugrađana koji redovito klližu, pa i neki od njih sa svojim klizaljkama, što govori da će klizalište i ubuduće imati svoje konzumente. Besplatna škola klizanja svakako pridonosi popularizaciji ove vještine. U posljednje vrijeme neki za božićni poklon odabiru kupovinu klizaljki, pa se čini da ni naš grad nije odolio ovoj zimskoj aktivnosti. Već govorimo i o tradiciji, pojašnjava nam naš sugovornik.
- Klizalište je ove godine povećano za trećinu od prošlogodišnjeg. Naime, prošle godine je to bilo 600, a ove godine gotovo 900 kvadrata. Godinama prije je to bilo 400 kvadrata i pokazalo se malo. Ljudi su zapitkivali kad ćemo imati veće klizalište, jer oni koji znaju dobro klizati, njima je to važno. Veličinu klizališta ove godine svi pohvaljuju. Stazica je lijepa i svima je fora zastati tamo, fotkati se ili snimati, pa ih moramo upozoravati kad netko naleti, da se ne stvori gužva, smije se naš sugovornik i na opasku oko "selfie kutka" koji se tu prakticira.
Klizalište radi od 10 do 22 sata, a vikendom - petkom i subotom sve do 23 sata i tako sve do 11. siječnja. Na Staru godinu radit će do 16 sati, a 1. siječnja od 16 do 23 sata. Najfrekventniji termini su u jutarnjim satima, odmah nakon otvaranja, te u poslijepodnevnim od 17 do 21 sati, vrijeme odmah nakon ručka, informira nas voditelj. Vremenske prilike svakako utječe na posjećenost, ali svatko se, mimo toga, povodi za nekom svojom rutinom i dolazi po svom nahođenju. Uz klizalište uvijek vežemo i zanimljive programe, primjerice izradu plišanih medvjedića ili kostima. Svaki dan je nešto. Utorkom imaju čajanku, pa dijele besplatan čaj. Radionice znaju biti na samom ledu, za one koji sudjeluju na klizanju, a na sve se te aktivnosti mladi rado odazivaju. Zna tu biti i utrkivanja, a slijede i nagrade. Na ledu se pojavio i Sveti Nikola, a bit će to mjesto i Dočeka u podne, na staru godinu. Radionice organizira Zemlja zabave, saznajemo.
- Po meni je dovoljno i ovogodišnjih kućica. Prostor diktira svoje, a kad bi išli na veće klizalište, onda bi se smanjilo mjesta za ostale aktivnosti u okruženju. Ove smo godine stavili i dvije svlačionice i dvije kućice s klizaljkama, kako bi izbjegli prošlogodišnje gužve. Dva, tri puta dnevno se prođe profesionalnim strojem za čišćenje leda, tako da se led lijepo održava. Nije ga teško održavati, a sva je oprema ove godine potpuno nova. Vremenske prilike, naravno, utječu nešto i na led, ali nemamo većih problema, priča nam Čačinović.
Dani pred nama donijet će i nešto niže temperature, ako je vjerovati prognozama, a pravi zimski ugođaj uz prekrasnu kulisu u Areni, najbolje podigne ponuda na štandovima koja uz nezaobilazno kuhano vino, nudi za svakog ponešto, pa čak i empanadas - latinoameričko ili španjolsko jelo od tijesta ispunjenog mljevenim mesom, povrćem i ostalim, nepcu poželjnim punjenjima. Štandovi rade solidno, a dok djeca kližu, roditelji konzumiraju nešto od ponuđenog, pa i sebi priušte nešto od sve te dječje razdraganosti. Nije rijetkost da se roditelji uz klizalište opuštaju plešući.
I kod učenja klizanja, djeca imaju prednost nad odraslima, pa bi ovi potonji od njih mogli učiti kako pristupiti novoj vještini. Naime, djeca se puste, a odrasli previše predviđaju padove, pa ga često na taj način i izazovu, kažu nam oni koji o tome znaju puno iz prakse i iskustva. O klizalištu brigu vodi 15-ak djelatnika i svatko je do njih tu da pomogne, pa čak i da "prokliže" neku od kraćih dionica s početnicima. Samo se treba usuditi.
Lako je reći, teže učiniti, pa smo i kod viđenog svjedočili da ledom i dalje mahom vladaju djeca i mlađi, a teško ih je bilo i uhvatiti za neki komentar.
- Ide, ide, a kližem danas s malim bratićem. Ovo mi je drugi put ove godine. Dolazila sam i prošlih godina, te gledam da barem dvaput uspijem doći. Veličina klizališta je ove godine puno bolja, a trenutno je i led odličan. Atraktivnije je klizati navečer, zbog tih svjetla i boja. Drago mi je da u Puli postoji klizalište i svakako to pozdravljam, rekla nam je mlada klizačica Viviana koja je bila u društvu s obitelji, a klizala gurajući malog bratića Tomasa. Druge će godine i maleni krenuti klizati samostalno, uvjereni smo. Za početak je važno privikavati se na led.
Međutim, ono što svi kažu i u tome se slažu, Arena je u večernjim satima posebno čarobna i bajkovita. Možda bi se moglo ustvrditi da su jutarnja klizanja za praksu, a večernja za umjetnički dojam, ali svi se slažu da klizalište na ovom mjestu treba doživjeti. Jedna nam je nona tako ispričala kako sa svojom unukom dolazi često na klizalište, kao kroz neke svakodnevne rituale. Kako mladi radije kližu negoli pričaju, upravo se nona Mia, kako je njezina unuka zove, osvrnula na atrakciju klizališta usred drevne Arene, smatrajući da bi se ta ponuda mogla produžiti i na duže vrijeme tijekom zimskih mjeseci.
- Nema ljepšeg mjesta od naše Arene za klizalište. Ne da hvalimo svoje, već je stvarno tako, a i imamo se stvarno s čime pohvaliti, morem i obalom, pa i s Arenom. Inače dolazimo u jutarnjim, ali i večernjim satima i večer, osobno, više volim. Tada Arena stvarno lijepo izgleda. U večernjim satima češće naiđem i na svoje poznanike, jer više dolaze u to vrijeme. Probala sam klizati, ali sam pala i odustala, opisuje nam sve pomalo ova naša sugrađanka koja nam na kraju daje i završnu poruku.
- Puno bi toga trebali dati za tu našu djecu. Ja da mogu sve bih ih prigrlila i podarila im sigurnost i radost, poručila je "nona Mia" na klizalištu u pulskoj Areni, mjestu s puno dječjeg smijeha, na koji bi ovaj svijet svakako više trebao nalikovati.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
desktop8
