SA(N)JM KNJIGE U ISTRI
Sergio Segio: “Pula je mjesto duše, a prošlost moj trajni suputnik”
(Snimio Zoran Oljača)
Na 31. Sa(n)jmu knjige u Istri, među tisućama posjetitelja i stotinama autora, izdvojio se povratak čovjeka čija je životna priča duboko upisana u talijansku i europsku povijest. U rodnu Pulu vratio se talijanski autor, aktivist i urednik Sergio Segio, rođen ovdje 1955., odrastao u Milanu, no uvijek povezan s gradom koji naziva mjesto duše. Njegov put, ispresijecan političkim radikalizmom, dvadesetogodišnjim zatvorom i kasnijim angažmanom za ljudska prava, danas predstavlja jedno od najintrigantnijih svjedočanstava o Europi druge polovice 20. stoljeća.
Segio, dugogodišnji urednik Izvješća o globalnim pravima te autor niza knjiga o međunarodnoj pravdi, migracijama i društvenim sustavima moći, otvoreno progovara o kolektivnim mitovima, cenzuri i opasnom rastu autoritarizma. Povratak u Pulu za njega je, kaže, zatvaranje kruga, emotivan trenutak koji ga vraća prvim sjećanjima i vlastitoj obiteljskoj povijesti.
- Bojim se da više nemam vremena za nove početke, ali nas život često iznenadi, kaže on.
Na pitanje vidi li sebe i dalje zarobljenikom prošlosti, odgovara slikovito. - Prošlost je poput sjene. Hoda uz tebe, ali nije ono što jesi. Živa je osoba koja bira i mijenja se.Upravo ta dvojnost, između sjene i osvijetljenog prostora, obilježava moje čitanje “Godina olova”, razdoblja koje u Italiji, tvrdi, i danas ostaje političko bojno polje. Sjećanje je, mislim, postalo instrument moći, često podređen stranačkoj logici i službenim narativima. Posebno kritizira izbor talijanskih komemorativnih datuma, koji prema njegovom mišljenju pričaju samo drugu polovicu filma, ostavljajući povijest kaljavom i nepotpunom.
Razgovor se potom prelijeva u sadašnjost obilježenu rastom autoritarnih tendencija u Europi i SAD-u. Segio upozorava da se, iako se povijest ne ponavlja doslovno, njezini eksplozivni sastojci vraćaju. Citira Massima Cacciarija: “Ako mladi ne shvate postdemokratsku i neoautoritarnu sudbinu koju im priprema kapitalistička revolucija, sve će se svesti na bajke za uspavljivanje.” Danas, kaže, fašizam više nije masa uniformiranih tijela, nego moć algoritama, financijskih kompleksa i globalnih korporacija.
Sa zabrinutošću govori i o ratovima koje promatra kao sustave, a ne događaje.
- Rat je postao industrija. Izdvojio bih Ukrajinu, ali i ekološke, ekonomske i društvene posljedice globalnog militarizma. Žrtve nisu samo oni koji ginu, nego i milijuni raseljenih, osiromašenih, obespravljenih, dodaje te govoreći o identitetu ističe se neodvojivom nježnošću prema Istri.
- Ne prihvaćam krute identitete. Privlači me hibridnost, prijelaz. Pula je za mene emocionalna točka orijentacije. U zatvoru, u kojem sam proveo dva desetljeća, naučio sam svakodnevnu borbu protiv slamanja čovjeka i gradnju kolektivnih puteva prema slobodi. No, istaknuo bih da se talijansko društvo danas opasno udaljava od ideje rehabilitacije, prelazeći iz socijalne države u kaznenu državu, kaže Segio.
O pravima, temeljnoj osi njegova rada, govori kao o spojenim posudama. - - Ako jedno pukne, cijeli sustav gubi ravnotežu. Od rata do ekoloških katastrofa, od migracija do tehnološke kontrole, vidim ugrožena prava kao globalnu mrežu koju danas razaraju nekrosile i politike koje podsjećaju na najtamnije epizode 20. Stoljeća.
Što reći mladima?
- Nisam siguran da im treba savjet. Shvaćaju da je sve politika, da sve što se događa u svijetu oblikuje njihove živote. Vjerujem da će pronaći nove oblike borbe, pa i neposluha, jer je u pitanju preživljavanje, dodaje.
A pisanje?
- Umoran sam od riječi, priznajem. U vrijeme algoritama one riskiraju postati buka, ne most. Ipak, ostaje riječi vjeran, možda i zato što, unatoč pesimizmu, znam da je riječ i dalje jedino sredstvo koje može rasvijetliti sjenu, zaključuje Segio.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
