U povodu Dana spomena Grada Pule, danas su predstavnici Grada Pule i Udruge antifašističkih boraca i antifašista Grada Pule tradicionalno položili vijenac na Spomen obilježju na Vodnjanskoj cesti na Velom Vrhu. Dan spomena Grada Pule posvećen je sjećanju na pulske heroje koji su pogubljeni 2. listopada 1944. godine na Velom Vrhu, a u Statut Grada Pule uveden je na inicijativu Udruge antifašističkih boraca Grada Pule i Udruge antifašističkih boraca Hrvatske.
Istra je u tom ratu dala 17 tisuća žrtava, preko 21 i pol tisuća njih deportirano je u logore, a preko osam tisuća nije ih se nikad vratilo, moglo se čuti na obilježavanju. U ovom tragičnom činu riječ je o žrtvama, nasumično izabranim ljudima, pogubljenima od strane nacista i fašista. Od njih 21, najstariji je imao 51 godinu, a najmlađi samo 16 godina.
Gradonačelnik Peđa Grbin obratio se okupljenima i započeo svoje izlaganje pričom o Rudiju i Niniju iz Rovinja, veselim i živahnim mladićima koje je rat zatekao u najboljim godinama. Upravo je Ninijevo ime jedno od 21 imena na spomen ploči.
- Jedan od njih je brat moje none, a drugi njegov zerman. Kad je došlo vrijeme, otišli su u partizane, jer su smatrali da je to pravi put. Jedan u Prekomorske brigade, stradao je u Dalmaciji u oslobađanju zemlje, dok je drugi ostao u Istri. Zarobili su ga, doveli ga u Pulu iz Rovinja, a skončao je upravo ovdje, na Velom Vrhu kao talac u osvetničkom pohodu nacista i fašista koji su htjeli uzeti i držati ono što nije bilo njihovo. Mislim da danas s punim pravom taj dan obilježavamo kao Dan spomena, ali i s punim pravom podsjećamo ljude diljem Lijepe naše kako je ono što se dogodilo prije 81 godinu jako bitno i za naš, današnji život.
Taj Nini ni ovdje nije upisan pod svojim pravim imenom; nije upisan kao Brajković, jer se tako nije smio zvati, već kao Braico. Promijenila su se imena, jer se naš jezik nije smio koristiti. Treba sve ljude podsjetiti da smo se prije 80 godina izborili za našu slobodu, koja je i očuvana, te je gaziti po onome što se tada događalo ispod svake razine. Ima još jedna strašna dimenzija ovog događaja, a to je poveznica između tadašnjeg i današnjeg vremena - ‘sto za jednog’. Pa iako smo mislili da je svijet shvatio poruku i da se takve stvari više nigdje ne mogu dogoditi, a riječ je o strijeljanjima taoca, imamo to i danas. Upravo zato, prisjećati se ovih događaja, govoriti o njima i podsjetiti ljude na zlo protiv kojeg smo se borili i pobijedili, nije deplasirano, već je jako važno. Ti ljudi, čija su imena uklesana na ovoj ploči bili su više od imena u kamenu, izborili su se za našu slobodu, pa i za slobodu onih koji o njima danas govore da su zločinci. To Hrvatska treba znati, jer Pula i Istra znaju, rekao je Grbin.
O važnosti ovakvih obilježavanja i svih mjesta stradanja govorila je Ada Damjanac, predsjednica Saveza udruga antifašista Istarske županije.
- Znali su što je pravi cilj, jer nisu mogli trpjeti da im se ne dopušta govoriti na materinjem, hrvatskom jeziku, da slušaju mašu na talijanskom jeziku, mijenjala su im se imena, toponimi mjesta - željeli su biti svoj na svome i zato su krenuli u oslobođenje zemlje. Priključili su se NOB-u i oslobodili ovaj naš kraj da bismo mi živjeli kao svoj na svome, govorili svoj jezik, držali svoje običaje. Hvala, ne samo našim borcima iz NOB-a, već i braniteljima iz Domovinskog rata koji su sačuvali granice stvorene Pazinskim odlukama, tako da Istra je i ostat će sastavni dio matice zemlje, lijepe naše Hrvatske.
Važno je spominjati ovakve događaje jer je školski kurikulum promijenio povijesne činjenice, tako da naša djeca puno toga čuju i čitaju preko društvenih mreža, a prava im istina možda i nije dostupna. Možda ih i ne zanima, jer je to bilo davno i ne znaju što je bilo. Zato je važno prenijeti kakav je bio način tadašnjeg života, što su ti ljudi preživljavali, kako su goloruki krenuli u oslobađanje zemlje u borbu za bolji život. I mi želimo da naša djeca žive u miru, slobodi i da imaju jedan bolji život, poručila je Damjanac.
Događaj su uveličali voditelj Područnog odjela za poslove obrane Pazin Aleš Krajnc, predstavnici hrvatske vojske i udruga iz Domovinskog rata, učenici Osnovne škole Veli Vrh u pratnji profesora Igora Jovanovića te Puhački orkestar Grada Pule.