Neiskorišten potencijal
Nekada smo se busali zbog istarskog aerodroma, imali svjetske projekte, a danas su nam najčešće aktivnosti - trenažni letovi
(Arhiva Glasa Istre)
Gotovo svakodnevni letovi aviona iznad naših glava daju naslutiti kako je sezona dolaska putnika u punom jeku i kako avio gostiju ima napretek. No, tome baš i nije tako, jer dobar dio tih letova koje svakodnevno vidimo čine zapravo trenažni letovi raznih europskih aviokompanija koje Pulu odabiru za obuku svojih pilota.
Zarada, ali kakva?
Upravo o tome ovih je dana progovorio prof.dr.sc. Lenko Uravić, dugogodišnji direktor Zračne luke Pula s početka 90-ih godina, stručnjak za zračni promet, koji je obnašao i funkciju predsjednika Asocijacije hrvatskih aerodroma, a gotovo devet godina bio je čelni čovjek za istarsko gospodarstvo kao pročelnik županijskog Odjela za gospodarstvo. Karijeru je nastavio kao predavač na Sveučilištu u Puli te je trenutno na fakultetima u Zagrebu i njemačkom Univerzitetu u Bochumu i Frankfurtu kao specijalist za aerodromsku ekonomiju. Osim toga, konzultant je u Upravi njemačkih aerodroma, a godinama je kao konzultant angažiran i u radu njemačke tvrtke Dornier. Iza njega je više od 70 znanstvenih i stručnih radova na tu temu.
Dakle, kao stručnjak u ovom sektoru smatra da trenažni letovi ne donose veliku zaradu Zračnoj luci Pula, ali istovremeno stvaraju dojam da "se leti". Dodaje da, općenito, u Zračnoj luci Pula treba poprilično zasukati rukave da bi se rezultati popravili, jer je ovakvo poslovanje daleko od dobrog i daleko od onoga što Zračna luka Pula može raditi. Prema zadnjim podacima za svibanj ove godine, u Zračnu luku Pula sletjelo je tek 50-ak tisuća osoba, dok je, primjerice, u isto vrijeme u Zagrebu bilo 435 tisuće putnika, u Splitu 395, u Dubrovniku 378 tisuća, a u Zadru 164 tisuće.
- Na žalost, puno je ljudi otišlo iz Zračne luke Pula, a menadžment i marketing su im debelo manjkavi. Ovi trenažni letovi izvor su kontinuiranog nezadovoljstva. Trenažni letovi su oduvijek traženi, ali to su smiješno mali iznosi koje definira ponuđač, a ne Zračna luka Pula. U moje vrijeme taj je iznos bio, recimo, upola manji od jednog slijetanja aviona iz Frankfurta. Apsurd je da usred ljeta čartera nemamo, a da, upravo zbog trenažnih letova, direktorica tvrdi da letova ima?! Ima, ali kakvih i s kojom zaradom? Valjalo bi to obznaniti, ali ja tvrdim da to ne nosi nikakve prihode. I istina je da dosta zagađuju. Avioni u svjetskom zagađenju sudjeluju sa 60-ak posto, a brodovi sa 40 posto. A ovdje avion leti nisko i ima "touch and go", odnosno dodirne pistu pa poleti i tako cijeli dan, naravno da zagađuju.
Smatram da, ako već nema chartera, treba pusti druge da žive i uživaju, a ne ovako da se pravi kozerija da je ovo uspjeh aerodroma sa školom letenja. Jer da je, letjeli bi u Palma de Mallorci, u Ibizi, u San Antoniju i drugdje, a ne samo kod nas, ovdje im je blizu i jeftino. I to je cijela istina. Zračna luka Pula, unatoč tome, ima veliki gubitak, jer se ne vodi briga o poslovanju. Posebno bi članovi Nadzornog odbora trebali biti eksperti, po mogućnosti izvana, da doista budu nadzor. Ovakav sastav kakav je sada, totalno je bezličan i nema ulogu koju bi trebao imati i zato javnost i nema informaciju što se događa u Zračnoj luci Pula, kaže Uravić.
Veliki projekti
- Ako treba pojasniti zašto se sada "pjenimo" valja se vratiti u prošlost, u vrijeme kada se gradila nova zgrada aerodroma. Imali smo fantastičnu investiciju jer je dotad aerodrom već bio star i odslužio je svoje, a u to smo vrijeme imali i do 400 tisuća putnika, a produktivnost i rentabilnost su bili nevjerojatni. Nismo imali previše troškova, a imali smo prihoda, ali to smo morali mijenjati, jer smo više puta riskirali živote zbog neuslovnosti. Išli smo stoga u gradnju krajem 80-ih. Bio je to komercijalni projekt. No, bilo je super okruženje, vojska je to također prihvatila, a valja znati da je u to vrijeme Jugoslavija imala 782 raznorazna aviona.
Kada je vojska letjela, mi smo se micali, i obrnuto, a oni su nam, usto, sve održavali. Kada smo krenuli u projekt gradnje nove Zračne luke Pula imali smo animaciju na razini cijele tadašnje Jugoslavije, ali i šire, pa je tako bio obuhvaćen i London i svi čarter operatori sudjelovali su u financiranju, potom gradovi Poreč i Pula, Istarska županija, ali i Jugotours London i ostali. I mi smo tako krenuli, a projekt nam je besplatno ustupio direktor zračne luke u Palma de Mallorci. Izgradili smo ukupno sedam objekata na novom pulskom aerodromu, što je bila jedna nevjerojatna osnova za dalje, i odmah smo živnuli, dobili veću kategorizaciju... Potom je došlo vrijeme rata i civilno letenje je privremeno obustavljeno, ali poslije je trebalo to nastaviti i ići dalje. I zato danas mogu govoriti s ove pozicije o nekada i sada, ali prema parametrima rentabilnosti. I ja tvrdim da je tada u Istri charter aviona bilo oko 23 posto, a dolazilo je više od 400 tisuća putnika. I tada smo bili među najjačim charter destinacijama, odmah iza Dubrovnika i Splita. Koji Zadar, koja Rijeka koji nas danas šiju, ustvrdio je Uravić.
Smatra kako je rješenje za sadašnje stanje "malo nametanja, malo guranja, suradnja s touroperatorima i dogovaranje letova".
- Ali moraš se krvavo boriti, moraš i znati kako, ali moraš uzeti i svjetska i europska iskustva, vidjeti kako to rade francuski, kako španjolski, portugalski aerodromi... I tako se povećava promet i naleti do one mjere do koje se može ići. I to ne može jedna osoba. Treba okupiti stručne ljude, specijaliste marketinga upravo u zračnom prometu. Tada i nije bio trend ovih malih komercijalnih aviokompanija. A ja smatram da upravo njih sada treba stimulirati, njima dati školu letenja ili stimulaciju i dogovarati zajedničke interese. Recimo, primjerice, fale nam letovi za London i Stockholm zimi. Pa ponudimo im recimo 50 tisuća eura u vidu stimulacije, rekao je nadalje Uravić.
Aerodromski grad
Prisjetio se još jedne zanimljivosti.
- Moram još ovo istaknuti, bio je to životni projekt Urbisa i njihovih inženjera i urbanista, a riječ je bilo o daljnjem širenju Zračne luke na tri nova hotela-zgrade i to prema Valturi, prema Budavi jer je tu dolazilo gorivo za vojne avione, i prema OKZ-u s kojima smo već bili razgovarali. Trebala su tu biti tri hotela oko aerodroma, a tada nije bilo velikih šoping centara, pa su tu trebali biti i marketi, trgovine, kao mali aerodromski grad i to ne zato što sam to ja izmislio, već zato što je pozicija bila super, jer su uokolo bili restorani od Muntića, Loborike, Valture, i to je jedno fantastično lijepo područje, blizina mora.... I to se tada moglo realizirati, kao projekt širenja turizma. S vremenom sam za taj projekt dobio i podršku politike.
Bilo je to vrijeme kada sam planirao ne samo proširenje aerodroma, već i golf igrališta, marine, plinofikaciju... Ali posao se davao onima koji su davali mito, tako je to i bilo! Meni je to politikanstvo bilo irelevantno, ali tako je to i mora se dobro plivati u tim vodama. Međutim, kao i sada, tako i tada, politika je odlučivala pa je tada politička odluka bila da se realiziraju neke nebitne odluke na koje se onda potrošio i sav novac, a ovaj projekt, na žalost, nikada nije realiziran, ustvrdio je Uravić.
Tek za kraj pitamo ga ima li ipak za ovakvu zračnu luku i ovakvo poslovanje rješenja.
- Valja reći da 50 posto dolazaka charter letova može dogovoriti menadžment, a ostalih 50 posto regija, pozicija, turističke organizacije, mali prijevoznici... Međutim, menadžment, marketing i osoblje se time mora baviti stručno. Ako ne znaju, treba ići po svijetu i učiti. Moraju imati razvijen menadžment, učiti i znati, moraju imati razvijene dobre i kvalitetne odnose s okruženjem u turizmu i politici, lokalnom upravom i samoupravom, te moraju poduzeti kreativne mjere u skladu sa svojim financijskim rezultatima. Ako samo čekaš da ti slete avioni, sletjet će njih četiri, pet... Kaže danas župan da smo mi pretežno autodestinacija?! Pa kakve to veze ima? Autodestinacija ne smeta avioputnicima i to ne isključuje jedno drugo. U vrijeme kada smo imali nešto mlalo manje od pola milijuna putnika, bilo je upola manje hotela u Istri nego danas, a gdje nam je još period jeseni i zime. Dakle, za sve njih mjesta itekako ima bez obzira stižu li autom ili avionom, samo treba raditi i razmišljati unaprijed što se želi postići, naglasio je Uravić.
- Danas je zračnog prometa malo, opada vjerojatno i održavanje, nema kontakta s turističkom receptivom, komorama, političarima, asocijacijama ... i to treba obnoviti. Objekte pregledati i vjerojatno još investirati u njih jer čujem da i zgrada prokišnjava, i treba planirati, uzeti projekte od Ministarstva prometa i veza, od svih stručnih asocijacija i vidjeti što se može učiniti. Ako ništa drugo dovoljno je vidjeti Zadar i Rijeku, ali treba biti prisutna i želja kod menadžmenta, kod Uprave, da izgaraš za taj cilj, a pogotovo je tu važna uloga Nadzornog odbora u kojem moraju biti najjači ljudi i onda se može pristupiti ozbiljnom planiranju i ulaganju u budućnost Zračne luke Pula.
Pula ima niz mogućnosti, ali na žalost i dalje će propadati ako se ne krene ozbiljno razmišljati kako iskoristiti naše prednosti i prednosti ovog podneblja, a da to nisu trenažni letovi. Avijacija je toliko usporediva s drugima da je to nevjerojatno i to treba iskoristiti. Na kraju krajeva, danas imamo umjetnu inteligenciju pa, ako ne znaju, neka se posavjetuju s AI-jem, napola u šali, napola ozbiljno zaključuje naš razgovor prof.dr.sc. Lenko Uravić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
