Njezin posao daleko je od uobičajenog – osim traganja za predmetima i osobama, često sudjeluje i u pronalaženju mina i eksplozivnih sredstava iz Drugog svjetskog rata.

– Jedanaest godina radila sam u temeljnoj policiji – dežurstva, prijavnice, rad na cesti. Ali osjetila sam da mi to nije dovoljno, da mi treba više dinamike. Onda sam upoznala svijet protueksplozijskog ronjenja, koji nije samo vještina, već spoj znanja i hrabrosti pod morem, kazala je Alesandra Varelija.

Dodaje da joj je želja bila izaći iz svojih granica i dokazati da žena može jednako kao i muškarac. Kada ste pod morem, nema mjesta predrasudama. Bitno je znanje, sposobnost i povjerenje, kaže.

Pulski akvatorij često skriva eksplozivne ostatke rata. Upitana kako se nosi s opasnošću, Alessandra kaže: "Opasno je, ali nema straha. Adrenalin vas povuče, probudi. Sama po sebi sam takva – volim izazove".

U redovitoj vježbi koju smo pratili, Alesandra i kolege zaronili su kod pulskog lukobrana. Oprema uključuje ronilačko odijelo, nož, masku, rukavice a bitna je i signalizacija ispod površine, prenosi HRT.

– Imamo jasne znakove rukama: 'OK' za sve u redu, 'palac dolje' za spuštanje. Tu je i provjera manometra, sve mora biti sinkronizirano, objašnjava kolega Mark Jurić.

Kolege ističu da se zadaci ravnomjerno dijele i da se ne pravi razlika među spolovima.

– Kolegica sve obavlja kao i mi. Nema razlike. Suradnja je izvrsna, kaže Dragan Ždralović, također protueksplozijski ronitelj PU istarske.

Ronjenje među minama, hladnim morem i svakodnevnim izazovima traži vrhunsku obučenost, ali i iznimnu posvećenost. Alesandra Varelija u svakom zaronu dokazuje – hrabrost nema spol.

Za kraj, Alesandra ima jasnu poruku: "Voljela bih da dođe još kolegica. Zašto ne? Možda će im ova priča biti poticaj".