(Snimio Zvjezdan Strahinja)
Arheološkom muzeju Istre ni rekonstruirana zgrada muzeja u Puli ni svi dislocirani prostori nisu dovoljni da pohrane svu građu koju posjeduju. Pula i Istra obiluju antičkim spomenicima, mnogi od njih tek će biti otkriveni, a prostora i uvjeta za smještaj kamene građe sve je manje.
- Muzeju je potreban prostor u koji bi se mogla pohraniti sva građa, depo koji bi bio napravljen po svim modernim uvjetima i s potrebnim gabaritima, s visokim stropovima i s visokim stalažama među kojima bi mogao manevrirati viličar. Mi već vodimo razgovore i tražimo lokaciju, planovi za to već postoje, kaže nam Darko Komšo, ravnatelj AMI-ja iz Pule.
Skladište za arheološke nalaze na Vallelungi (Snimio Zvjezdan Strahinja)
Na ovaj razgovor potaknuo nas je nedavni slučaj krađe rimskog mozaika iz skladišta na Vallelungi. Komad bijelog mozaika iz 1. stoljeća pronađen je kao dio cjeline tijekom radova iza zgrade muzeja. Izrezan je u komade, kako se mozaici inače i pohranjuju, te deponiran u privremeno skladište.
Dva hangara u bivšoj vojnoj zoni muzej je na privremeno korištenje, za potrebe adaptacije zgrade i iseljavanje građe, dobio od Grada Pule. Ne samo u njima, već i ispred hangara već se desetak godina nalazi silni kameni materijal, razni blokovi, dijelovi antičkih stupova, pločnika, sarkofaga...
Dosta se proteklih godina govorilo o sigurnosti ovih predmeta "na izvol'te" svima. A onda se dogodi i krađa! Moguće je da je ukradeni dio mozaika kao predmet od komercijalnog značaja bezvrijedan, ali kao predmet kulturnog dobra sigurno je neprocjenjiv!
Prostor je ograđen samo žičanom ogradom (Snimio Zvjezdan Strahinja)
- Na Vallelungi je smješten materijal koji nema neku pretjeranu vrijednost. Uglavnom je to kamena građa i nešto mozaika pronađenih prilikom adaptacije zgrade kao i spomenici koji su bili oko muzeja i oko Franjevačkog samostana. Ne, sigurno da to tamo nije adekvatan prostor. Poslužio nam je kratkoročno, ali nije ni dobar ni siguran. Kao muzej dužni smo imati adekvatni smještaj za svoju građu, ali činjenica je da ni jedan muzej u Istri nema takav depo, kaže Komšo.
Dio građe smješten je i u Fortu Bourguignonu, a najkvalitetnija i najvrjednija građa već je u depoima novoobnovljene zgrade. Sreća je da se pitanjem "što sa svim onim predmetima koji neće i ne mogu biti dijelom stalnih postava" već dugo bave u muzeju.
- Da, već tražimo kvalitetan teren u Puli ili u općinama oko Pule koji bi kupili ili dobili na korištenje. Potreban nam je prostor za tu modernu halu, u principu obično skladište, ali u kojem bi se mogle smjestiti i radionice, prezentacijski prostor pa i kancelarije za konzervatore. Vodili smo razgovore s predstavnicima Pule i susjednih općina. Sad čekamo da završe izbori pa da nastavimo s time, objašnjava Komšo.
Obnovljeni muzej još nije otvorio svoja vrata, učinit će to tek 2026. g., a već sada se najavljuje još jedna zahtjevna investicija. Komšo procjenjuje da bi ona koštalo nekoliko milijuna eura.
- Ministarstvo kulture bi sigurno sudjelovalo u tome, jer ima plan za izgradnju i financiranje regionalnih centara za pohranu materijala za interventne situacije, u slučaju požara, poplava ili potresa, kao što je bio slučaj u Zagrebu i u Petrinji, za smještaj ugrožene građe. Taj bi prostor služio i za privremeni smještaj kad neki muzej ide u preuređenje. Takav prostor bi riješio nama ogroman problem s deponiranjem građe, a stvorio bi se potencijal i za pomaganje drugima, kaže Komšo. Gradnja takvih tipskih objekata brzo se da realizirati. Najveći je problem adekvatno građevinsko zemljište s dostupnom infrastrukturom i na koje bi se smjestila hala od par tisuća kvadrata.
- Trenutno se izrađuju idejne studije, ali to je nešto općenito jer je teško raditi studiju kad nemate ni zemljište ni kvadraturu. Zapravo je to studija što bi i kakve sadržaje mi tamo htjeli i trebali. Sve zapravo zavisi od zemljišta i uvjeta gradnje, kaže Komšo.
Ne bi li jedno od rješenja za pohranu kamenih ulomaka bilo izlaganje po javnim prostorima grada? Navikli smo po Puli gledati razne predmete iz antike, kao u Parku Grada Graza ili na zelenoj površini oko robne kuće, odloženih tamo još od ranih 1980-ih.
- U Parku grada Graza dio smo spomenika pokupili i restaurirali jer su bili oštećeni, a to treba napraviti i s ovima kod robne kuće. Iako to nisu jako vrijedni spomenici i na njih treba paziti jer atmosferilije direktno utječu na njih. Da, postoji ideja da se napravi tematski lapidarij otvorenog tipa. U parku pod zemljom imamo mozaik s prikazom labirinta i gradskih zidina otkriven 1950-ih i ideja je da se istraži i da se prezentira. U blizini imamo i mozaik "Kažnjavanje Dirke", istražen 1960-ih, a danas dosta neadekvatno prezentiran. Treba razmišljati i što bi se još moglo izložiti: imamo materijala s Foruma i tog dijela grada. Ali to nije ono što su građani vidjeli - ono što sada vide po gradu su ulomci kamenih spomenika niske razine prezentacijske vrijednosti, kaže Komšo.
Izlaganje takvih spomenika na otvorenom nije jednostavno i zahtijeva brojne uvjete zaštite. Ni konzervatori nisu tek tako skloni vanjskim lapidarijima, upravo promišljajuči njihovu zaštitu. A sa zaštitom naše baštine nema kockanja!
Za dijelom rimskog mozaika ukradenog iz skladišta na Vallelungi u noći s 25. na 26. ožujka 2025. policija još uvijek traga. Traga i za počiniteljem kaznenog dijela.
Kako doznajemo, počinitelj (ili više njih) maknuo je dasku s oplate hangara, ušao unutra, srušio sanduk u kojem je bio pohranjen ukradeni dio mozaika i odnio ga. Čovjek zadužen da obilazi to područje izvijestio je da je tijekom večernjeg obilaska sve bilo u redu, a ujutro je primijetio provalu.
- Nije to organizirani kriminal, to su napravili klinci koji su po noći ušli unutra. Taj mozaik ne vrijedi nešto da bi ga se kralo i prodavalo, kaže Komšo.
Ima li na području Istre smutljivaca koji se bave krađom i preprodajom povijesne, arheološke i spomeničke baštine? Ako je vjerovati arheološkoj struci - nema. Saznanja o njima nema ni policija.
- PU istarska od 2020. do 2025. godine ne bilježi pojačanu problematiku u slučajevima krađe predmeta arheološkog, kulturnog ili povijesnog značaja ili predmeta koji bi imali spomeničku zaštitu, navode iz policije.
U tom razdoblju bilježe tek jedan slučaj – krađu upravo ovog mozaika s Vallelunge. To je bar ono što im je prijavljeno.