zahvala Deana Buića
Hvala generacijo!
(Snimila Barbara Fornažar)
Ne događa se svaki dan da neka manifestacija s potpisom okupi toliko ljudi na jednom, a u ovom slučaju i na više mjesta, kao što je to bio slučaj sa susretom generacije pod nazivom: "Kako je dobro vidjeti te opet" protekle subote u Puli. Naime, sudeći prema kartama koje su se dijelile na ulazu u bivši Disko klub Uljanik, događaj je popratilo čak 1.200 ljudi. O njemu smo pisali proteklih dana u više navrata, kada smo ga najavljivali, a budući da je nadmašio očekivanja mnogih, s dojmovima nam se obratio inicijator i jedan od organizatora, Dean Buić koji ne krije svoje oduševljenje, ali ima potrebu i svima zahvaliti.
- Sad kad su se emocije slegle i kad sam prespavao ovu nezaboravnu večer i dan, želim vam svima od srca zahvaliti. Hvala vam, jer bez vas ne bi bilo ovog događaja. Dojmovi su još uvijek svježi, a srce puno. Najradije bih sve rekao odjednom, ali jednostavno ne mogu. Krećem od škole i našeg okupljanja u velikom broju. Bili smo tamo mi, ali i naše drage učiteljice (ili kako smo ih nekad zvali – drugarice). Već tada se osjetilo da će ovo biti poseban dan. Bilo je čudesno ponovno vidjeti sve te školske prijatelje na istom mjestu, kao da se nikad nismo ni razišli. Nakon samo nekoliko minuta razgovora, kao da je vrijeme stalo. Drugarice su iste kao nekad, uz možda koju boru više, ali tu je ista ona toplina, osmijeh i energija. Čak se i drugarica Janković, naša legenda iz tjelesnog, zezala s nama, a ima 92 godine!
I zato im od srca hvala; ne samo što su došle, već što su nas učile i odgajale s ljubavlju. Bili smo nestašni (posebno ja), ali umjesto prijetnji i opomena, imale su strpljenja i razumijevanja. Danas bih vjerojatno imao neku dijagnozu, ali tada smo bili samo djeca. Hvala im što su nas trpjele. Hvala im što su vjerovale u nas. Sjećam se, bili smo prepuni energije. Igrali nogomet, lastik, žmurke, 'cukarikafe' na ulici, penjali se po garažama, udarali loptom u zid zgrade i razbijali prozore susjedima. Zamislite da danas jedan mali "ja" skače po krovu garaže, ulazi kroz prozor učionice ili uštipne prijateljicu za stražnjicu, a ona ga noktima izgrebe po leđima. Vjerujem da bi svi danas završili kod pedagoga i psihologa. Ali mi smo odrasli, postali "normalni", nekim čudom i, stvorili ovaj event. I zato, hvala.
Nakon škole, s ekipom iz Bratstva i jedinstva, krenuli smo prema Moši Pijade gdje su nas čekali prijatelji iz drugih škola Pule. Zajedno smo krenuli prema Korzu, gdje su nas dočekale emocije, pjesma, zagrljaji i oni koji nisu mogli biti s nama ranije. Hvala Deanu Bakiću i bendu, Rudiju Crnoviću, Alenu Vitasoviću i Limi. Bili ste nevjerojatni! Hvala svima vama koji ste došli, osjetili ste isto što i ja te je zato srce veliko kao svemir. Svi smo tamo bili s istim razlogom; da se ponovno vidimo, da se zagrlimo, da budemo opet djeca. To smo mi. To je naša generacija. Došli su i prijatelji iz drugih država koji su prešli stotine i tisuće kilometara da bi bili s nama. Je li se ikad i igdje na svijetu okupila cijela generacija koja je zajedno pjevala, plesala i veselila se kao mi u ovu subotu?
Nakon Korza, povorka je krenula prema Omladinskom domu Uljanik. Na vratima su nas dočekali stari redari, kao nekad, dijelili su karte iz prošlosti. Unutra glazba iz 80-ih, ples, smijeh, suze, sve do zore. Hvala našim redarima i DJ-u Neni, koji su nas čuvali tada kao da su nam roditelji. U subotu ste i vi bili zvijezde večeri, i to zasluženo. Hvala Marku i Samanti koji su imali petlju preuzeti Uljanik i organizirati sve. Hvala što ste izgurali unatoč svim preprekama, čak i ružnim podmetanjima, ali nećemo kvariti ovaj trenutak time. Jer, pobijedili smo. Pobijedili smo jer smo posebna generacija.
Hvala organizacijskom odboru – bez vas ne bi bilo ničega. Hvala našem gradonačelniku Filipu Zoričiću što nas je podržao i zaista puno pomogao. Hvala Pula Film Festivalu. Hvala našoj neumornoj Babsi koja već treći event za redom skače s prozora, krova, kioska i sve to za savršenu fotku. Hvala Filetu na majicama i kartama za Uljanik. Hvala Lovriću koji je dao prostor. Hvala Morini na reklami. Hvala Bruni Krajcaru koji nam je dao prostor u eteru. Hvala medijima koji su nas pratili i pomogli da poruka stigne do svakog kutka. Hvala Jeleni Milović, mojoj generaciji koja je dala cijelo srce za ovo, i na kraju još zapjevala s Alenom Vitasovićem.
Hvala našoj kraljici Moreni Poglajen Carić na nepresušnoj energiji.
I na kraju, hvala svima VAMA koji ste došli. Svaki od vas je mali dio ovog velikog srca koje je kucalo kao jedno u subotu navečer. Ludi smo. Volimo se i vidimo se opet za pet godina, najavio je Buić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
