Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli tijekom ove godine obilježava 30. godišnjicu osnutka ciklusom javnih predavanja u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula, u kojem će profesori Odsjeka izlagati o temama kojima se bave u svom znanstvenom i nastavnom radu.

Drugo predavanje u nizu, naslovljeno "Od Boljuna i Pićna do Beča i Moskve: dva Istranina na dvoru cara Lepolda I." održao je u utorak navečer povjesničar Robert Kurelić.

Utjecajni dvorjani

Nazočni su mogli tako čuti zanimljivu priču o dvojici bratića čije su majke bile sestre i njihovom isto tako zanimljivom životnom putu i uspjehu određeno njihovim znanjem. RIječ je o priči Lovre Kurelića iz Boljuna i njegovog poznatijeg bratića Sebastijana Glavinića iz Pićna, koji su sredinom 17. stoljeća, zahvaljujući svom obrazovanju i poznavanju mnogih jezika, postali utjecajni dvorjani i prevoditelji na habsburškome dvoru.

Kurelić je navodio komparativno crtice iz njihovog životnog puta, ukazujući na taj način i na važnost obrazovanja tada kao i sada kada se, kako je rečeno i na kraju predavanja, sve svodi na rentanje apartmana.

Sudjelovali su u više diplomatskih misija, redovito su bili angažirani kao prevoditelji, prvenstveno za istočnoslavenske jezike, te su u Beču ugošćivali, u carevo ime, važne goste s Istoka i bili nagrađeni plemićkim naslovom i grbom, uzvišenim službama i više nego dobrim prihodima. Priča je to o dvojici siromaha iz provincije koji su, zahvaljujući isključivo svome znanju i socijalnim vještinama, uspjeli u tadašnjem društvu te se vinuli do samog središta moći, do neposredne blizine i naklonosti habsburških careva, ostavivši značajan trag u hrvatskoj, ali i svjetskoj povijesti.

- Dok sam istraživao po arhivima, naišao sam na priču moga prezimenjaka, normalno da me to zaintrigiralo i krenuo sam dalje istraživati. Lovro, ili kako je bilo zapisano, Lorenzo, rođen je u Boljunu, a obitelj je bila porijeklom iz Bosne. Prvi se put spominje u matičnim knjigama 1635-37., kako svećenik pripravnik, onda mu se gubi trag, pa se potom spominje 1652. godine, kada se ženi sa ženom iz plemenite obitelji iz Cremone Eleonorom Barbarom de Kurelić Ponozon (1637.-1677.), kazao je Kurelić navodeći kako je njegov prezimenjak bio cijelo vrijeme iznimno dobar đak i bio uvijek spreman učiti razne materije.

Moskovska delegacija

I Glavinić je 1663. godine, kao i Kurelić, bio zadužen za moskovsku delegaciju. Naime, kada se Bečki dvor spremao uputiti ruskom caru u Moskvu izaslanstvo radi posredovanja u rusko-poljskom izmirenju, poslan je Glavinić kao tumač i duhovnik, a u toj je delegaciji bio i Kurelić. Glavinić je, slučajem, ostao poznatiji.

Povjesničar Robert Kurelić doktorirao je na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti na temu svakodnevice na istarskoj granici u 16. stoljeću. U svome znanstvenom radu bavi se poviješću simbola, rituala i ceremonija u srednjem vijeku, plemenitim rodovima Frankopanima i grofovima Celjskim te Istrom na prijelazu iz kasnog u ranonovovjekovno doba.

Nazočne su pozdravili Maurizio Levak, u ime Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta te Iva Lanča Joldić iz Gradske knjižnice i čitaonice Pula.

Povezane vijesti

• Danas e-tribina "Hidrografski zavod Carsko-kraljevske mornarice u Puli i njegova uloga u istraživanju Jadrana"
• Predavanje Roberta Kurelića "Od Boljuna i Pićna do Beča i Moskve: dva Istranina na dvoru cara Lepolda I."