Likovno-kreativne radionice Artić u puli
Posjetili smo mjesto u Rojcu u kojem se stvaraju prava modna čuda
(Snimila Jelena Milović / Glas Istre)
U Rojcu, u sklopu Likovno-kreativne radionice Artić, već nekoliko godina djeluje radionica pod nazivom Modnica. Kako i sam naziv sugerira, riječ je o radionici posvećenoj šivanju, krojenju i kreiranju odjeće i modnih dodataka kroz više različitih tehnika, a namijenjena je djeci, uglavnom osnovnih škola. Trenutno najmlađa polaznica ima devet godina, a interes pokazuju nešto starije djevojčice koje su već prave majstorice »svog zanata« - rekli bismo.
Riječ o djevojčicama viših razreda osnovne škole. Interes je očigledan, ali kako i ne bi bio kad iz ove radionice, kao prave dizajnerice, pod dirigentskom palicom voditeljice Staše Doblanović Randall djevojčice stvaraju prava mala, modna čuda. Ako ste pomislili da je ova radionica u obliku igraonice, prevarili biste se, jer se ovdje sasvim ozbiljno radi na pravim šivaćim mašinama, uz sve prethodne radnje koje tome prethode i čine istinsko modno dizajniranje.
Iz Londona u Pulu
Staša Doblanović Randall završila je modni dizajn i stekla zvanje magistre modnog dizajna te radi u svojoj struci sedam, osam godina. U Puli ima i svoj obrt. Inače, do prije dvije godine Staša je živjela i radila u Londonu. Nakon povratka u Pulu, a na poziv voditeljice Studija More i Likovno-kreativne radionice Artić, Sanje Simeunović Bajec, počela je raditi u Modnici. Naime, Modnicu je do tog trenutka vodila Valentina Ferlin, koja ju je sa Sanjom i pokrenula. Upravo se posljednjih godina pokazao sve veći interes za ovim oblikom izvanškolskih aktivnosti te u Modnici sad djeluju dvije grupe, koje srijedom i četvrtkom od svoje mentorice uče vještine i čari krojenja, šivanja, ali i vezenja i pletenja.
- Krenuli smo laganim korakom, uz samo par polaznica, a od ove školske godine napravili smo drugu grupu. Neka gornja granica je 14 godina. Ispod osam, devet godina ne bih preporučila upis manje djece. Ova djeca, koja pohađaju Modnicu, zaista su zainteresirana. Kad im jednom pokažem, odmah shvate što trebaju napraviti i kreću, veli na početku razgovora Staša.
I sami roditelji prepoznaju kod svoje djece interes za tako nečim, a s obzirom na viđeno u Modnici, on je kod djevojčica više nego očit. Možda i ne čudi da se radi o grupama koje čine isključivo djevojčice, jer dječaci te dobi još uvijek ne pokazuju interes za modnim dizajnom. Budući da je poznato kako su neka od najvećih imena u svijetu mode i dizajna upravo muškarci, čini se kako će dječaci strast za modom otkriti nešto kasnije.
- Studirala sam u Londonu s dosta puno dečkiju, ali kod djece je teško tako rano otkriti ovakve afinitete. Možda se to otkrije nešto kasnije, mišljenja je Staša.
Budući da hospitira u pulskoj srednjoj Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna, Doblanović Randall kaže kako vidi da ima dječaka na tekstilnom odjelu, što govori u prilog tezi da dečkima treba vremena da se profiliraju u tom smjeru. Za djevojčice, koje su najčešće sklone estetici odjeće i u ranijoj dobi, ova je radionica pravo mjesto na kojem to mogu ispoljiti.
- Možda više odlaze s mamama po trgovinama i razgledavaju odjeću, komentira voditeljica.
Naravno, Modnica bi vrlo rado upisala dječake koji imaju interesa za nju, jer je otvorena za sve koji se u toj dobi žele oprobati s dizajnom i šivanjem.
- Bio nam je jedan dečko na ljetnoj radionici, a onda je krenuo na likovnu radionicu kod Sanje, nadovezuje se Staša na iznimku koja je prisutna u ovoj dobi kod djece, kad su u pitanju dječaci.
Posebno iskustvo
Doblanović Randall do Modnice nikada prije nije radila s djecom, a ovo joj je iskustvo posebno i drugačije.
- Krenula sam s njima raditi onako kako sam i ja sama krenula: prenosila sam im znanje kako sam ga ja s vremenom shvaćala. Kreće se od crteža i radimo kolekcije. Važno je napomenuti da mi ovdje izrađujemo tkanje i pletivo, a radimo i vez. Krajnji uratci budu čak i jastuci, lastici, uglavnom kako mi dođe neka ideja, mi je realiziramo. Sve prolazimo zajedno i za sada sve funkcionira odlično.
Djeca to hvataju jako brzo, a kod njih je specifično jače naglašena fina motorika i s vremenom se ona sve više i više razvija. Radimo sa škarama i iglama te sve mora biti ravno, kako bi se držali nekog reda. Rekli bismo, ne smije biti neuredno, što je vrlo bitno kod šivanja. Prolazimo i krojenje, ne na način da oni sami izrađuju ideju iz glave, već po Burdi, jer je to puno jednostavnije. Osim toga, to im je lakše i za shvatiti. Inače, krojevi se izrađuju tek u srednjoj školi, a mi na to ovdje ne gubimo vrijeme. Za napraviti jedan dobar kroj, zaista treba puno vremena, otkriva.
Upravo su u trenucima dok smo razgovarali u prostoru Modnice djevojčice bile okupirane heftanjem, sastavljanjem tkanine velikim bodom za prvu probu. To je proces prije šivanja za šivaćom mašinom, za koji voditeljica veli da voli i inače prakticirati, kako bi se takav komad probao i lako ispravio, ukoliko ima neku grešku.
- Iako se nekad malo žale na taj dio, imaju strpljenja za ovaj proces, otkriva nam uz smijeh.
Kad sjednu za mašinu, savjetuje im da ne brzaju, već da osjete pedalu kako bi šivanje išlo što ravnije.
- Ako krenu naglo i brzo, zna ispasti i krivudavo, opisuje.
Svaki taj proces uzima i neko određeno vrijeme, a za jedan odjevni predmet potrebno je i mjesec dana.
Od skice do odjeće
- Ja sam sama s njima, a sa svakom od njih posebno prolazim kroz sve što rade. Usmjeravam ih i posvećujem im vrijeme. U tih mjesec dana u svakom tom postupku mi potrošimo vrijeme koje je za to potrebno, navodi Doblanović Randall.
Svemu na početku prethodi skica na modnoj figuri, da bi se vidjelo kako će u konačnici izgledati taj odjevni predmet. Nakon toga crta se samo odjevni predmet, što čini tehnički crtež, gdje se unesu mjere te veličina šava. Inače, takav crtež iznimno je važan kad se radi s tvornicama.
- Upravo to im se šalje s krojevima i onda oni po tome naprave finalni proizvod. Ovdje naše cure rade same, što znači da ih ja učim da budu spremne biti mali modni dizajneri, pohvalila se ona ozbiljnošću pristupa u radu i samostalnošću djevojčica. Nakon crteža ide izrada krojeva u materijalu i kreće se sa spajanjem, prednjeg, stražnjeg djela te, recimo, rukava, nakon čega slijedi rad na šivaćoj mašini.
Ono što je zanimljivo u ovoj radionici jest da osim spomenutih tehnika, djeca ovdje pletu i bave se tkanjem na okvirima.
- Djeca su odlična u tome. Nedavno smo radili vez na jednom komadu platna i onda su od toga naše cure izradile torbe. To je bilo nešto jako lijepo i unikatno, uostalom, kao i svaki njihov rad, s puno ponosa i ljubavi ističe voditeljica.
Može li uzbuđenje kod svakog novog rada biti istovjetno onom prvom, čini se da uopće ne dvoji.
- Svaki put radimo nešto novo, premda se ponavlja ista tehnika, uvijek je to nešto drugačije. I jesu, jako su uzbuđene uvijek iznova. Stalno me zapitkuju hoćemo li baš taj dan biti gotovi, opisuje ona trenutke pred sam završetak pojedinog komada.
Što sve rade i koliko su u tome uspješne, jednom godišnje predstave i svom gradu - Puli. Naime, svake godine Modnica se predstavi svojevrsnom izložbom početkom ljeta, a do sada je to bilo zajedno s Artićima.
- Sad ćemo vidjeti. Možda ćemo ove godine imati i samostalnu izložbu, ali i reviju, nagovjestila je voditeljica, koja ne krije zadovoljstvo da je strast, koju i sama posjeduje, uspješno prenijela na svoje polaznice. Upravo je strast ona koja ne odmara.
- Imamo i ljetne radionice u sedmom mjesecu, kao i svake godine, otkrila je za kraj i naznačivši još jednom kako kreativnost i odmor nisu u sukobu, već u koliziji.
Nikad dosta šivaćih mašina
U cijelom ovom procesu šivaće su mašine itekako osnovni alat s kojim Modnica djeluje, a njih nikada nema viška. Naprotiv, nedavno je ova radionica zamolila za pomoć u mašinama, kako bi i dalje uspješno provodila svoje aktivnosti.
- Te šivaće mašine, naravno, trebaju biti u funkciji. To bi trebala biti mašina koja je servisirana. One koje bi trebale servis, ne pomažu nam. Jučer smo dobili od none naše polaznice jednu mašinu, jer ih ona ima viška, a dobro bi nam došlo još dvije. Optimalno bi nam bilo da imamo četiri, pet mašina jer ako je u grupi devet djevojčica, na taj bi način mogle brže obavljati i izmjenjivati ih na njima. U prostoru naše radionice trenutno skupljamo donacije za šivaće mašine, od Artića i Modnice, tkogod želi donirati, informira nas voditeljica. Inače, na prvom su katu Rojca, pa im može pomoći tkogod želi, upućuje Doblanović Randall.
Nova šivaća mašina košta nekih 200-tinjak eura te je razumljivo da bi im pomoć dobrodošla. Trenutno šiju na dvije mašine: Bagatovoj i jednoj staroj mašini koju im je ustupila mama same voditeljice. Sve su to stare, ali metalne mašine, koje su održavane i u odličnom stanju.
- Današnje mašine su plastične, a plastika je puno osjetljivija i puno lakše se oštećuje, otkriva ona. Čini se da su i u ovoj priči one stare šivaće mašine pokazale svoju izdržljivot i profesionalnost.
Od početka ove školske godine dvije su grupe koje djeluju u Modnici, a čine ih: Aleksija, Dora, Nicole, Mateja, Anabel, Lana, Noemi, Maša, Daša, Leona, Elin, Lena, Marika, Noemi, Ema i Flora. Da bi ove vrijedne djevojčice još vrijednije šivale, pozivaju sve velikodušne pojedince i tvrtke da im pomognu u ostvarenju njihovog cilja.
- Modnica pruža djeci priliku da nauče vještine šivanja i izraze svoju kreativnost. Kako bismo nastavili s našim kreativnim radom, tražimo donaciju kućnih šivaćih mašina. Vaša podrška omogućit će nam da nastavimo inspirirati i educirati naše male kreatorice i kreatore, pozivaju iz Modnice. Naime, te će šivaće mašine itekako biti u pogonu, a komadi koji iz njih izađu, pravi modni unikati naših najmlađih sugrađanki.
Oduševljene i radionicom i mentoricom
Zanimalo nas je i kako Modnicu doživljavaju same polaznice. Neke od njih šivanje su otprije vidjele od svojih starijh, nona ili mama. U tome su se već kući okušale, a interes za šivanjem je ostao te na ovaj način i produbljen. Bilo im je posebno, otkrivaju nam, kad bi nekakav odjevni predmet njima namijenjen bio upravo rukotvorina njihove none ili mame. Djevojčice nam govore da im je tu zanimljivo i zabavno te da kad izrade nešto svojim rukama budu na to iznimno ponosne, kao i njihovi ukućani. Voditeljicu Stašu opisuju kao dobru mentoricu, koja jako dobro objašnjava sve postupke te se hvale da su jako puno naučile na Modnici.
- Čak mislim da ću izrađivati neke male stvari koje ću željeti i trebati. Još nisam sigurna čime ću se u životu baviti, ali lijepo je ovo znati, govori nam jedna od polaznica. Nekako logično ona razmišlja i o upisu u Školu primjenjih umjetnosti i dizajna, a osim modnih kreacija voli i crtati, što je nesumnjivo srodno.
Neke od ovih djevojčica pohađale su prije Modnice, i Artić te se bavile likovnošću pa ovaj slijed njihovih izvanškolskih aktivnosti nimalo ne čudi. Dosta je djevojčica u ovoj radionici otpočetka ove školske godine, a sve one ističu da je uzeti gotov proizvod u ruke, poseban osjećaj. Najteže ili najizazovnije im je upravo »heftanje« kojeg su obavljale za našeg posjeta.
- Malo je komplicirano. Sve se može popraviti, ali je dosta osjetljivo, govore nam. Kada odjevni komad ili modni dodatak bude gotov, djevojčice ga ponosno nose kući. Materijale, uglavnom, osigurava voditeljica koja kroz svoj posao skupi dosta komada, a u Modnici svakako paze da recikliraju i ponovno upotrebljavaju tkaninu, kako bi čim više izbjegli bacanje materijala.
Kao najzahtjevnije komade djevojčice navode duge majice, zbog najviše dijelova od kojih se sastoji, haljine, koje su prošle godine same izrađivale za maškare, a spomenule su i hlače. Svima je zajednička fokusiranost i disciplina pa se atmosfera u Modnici, bez imalo zadrške može opisati radnom. Blaga voditeljica Staša Doblanović Randall nema nikakvih potreba podsjećati polaznice što im je zadatak. Izgleda kako ovdje svi vrlo dobro znaju što im je i kako činiti. Njihovi radovi govore da se s time uopće ne šale.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
