(Snimio Duško Marušić Čiči / Glas Istre)
Zanimljiva multikulturalna i multinacionalna ekipa okupila se prošli tjedan u Rojcu kako bi u djelo provela neke svoje ideje. Pet studenata i studentica s UWC (United World Collegge) Adriatic koledža u talijanskom Duinu došlo je u Pulu kako bi snimilo dokumentarac o Rojcu te realiziralo projekt postavljanja putokaza kroz Rojc.
(Snimio Duško Marušić Čiči / Glas Istre)
Strelice su to koje su postavljene po podu i prema kojima se posjetitelji Rojca mogu orijentirati. U realizaciji im je pomagao, odnosno mentorirao ih je iskusni Marko Grbac Knapić u svojoj radionici Re-Geppetto. On ih je prvo proveo kroz hodnike Rojca te im je objasnio povijest ove zgrade i pokazao grafite koji su im se dopali, a pomogli su i postaviti izložbu u povodu deset godina Dnevnog boravka. Kako kažu, Pula im se sviđa, sviđa im se njena povijest, ali hrana.
Na njihovom koledžu studenti se pripremaju za fakultet i ne postoji glavni predmet iz kojeg se diplomira, a svi ovi mladi ljudi osim što su vrlo pametni, već sada imaju bogate životopise i iskustva u raznim područjima djelovanja. Dok pričamo vidi se da ih zanima to što rade, da imaju svoje mišljenje i da su vrlo angažirani i zainteresirani što se događa oko njih. Dok sam pričao s njima kao volonter u Rojcu pomagao im je Noel.
- Rojc ima vrlo zanimljivu strukturu kakvu ne mislim da sam vidio prije, toliko udruga ispod istog krova, pa to kako surađuju, da nisu niti potpuno odvojene, niti potpuno zajedno tako da ta suradnja stvara vrlo zanimljivu dinamiku rada od organizacije do organizacije, kaže Ahmed iz Iraka, inače student programerstva.
Anastasia iz Ukrajine istraživala je društvene centre koji imaju najveći utjecaj na zajednicu u Puli i slučajno je otkrila Rojc.
(Snimio Duško Marušić Čiči / Glas Istre)
- Ostala sam zbilja iznenađena jer je ovo ogroman prostor s raznim udrugama pa sam htjela otkriti kako surađuju i na koji način utječu na lokalnu zajednicu. Također sam pomislila kako bi bilo lijepo volontirati ovdje tjedan dana i vidjeti iznutra kako ovo funkcionira. Projekt ide jako dobro, uživam u svemu što se događa. Pomalo me podsjeća na moj radni grad, ne znam zašto, možda zbog te neke vibre.
Zgrada je vrlo živopisna, posebno iznutra, dok prolazite hodnicima i prostorijama možete vidjeti umjetnost koju su napravili ljudi koji ovdje žive iako zna biti pomalo jezivo na nekim mjestima, no svejedno je jako lijepo vidjeti ljude koji se trude da učine ovo mjesto šarenijim i daju nešto od sebe ovom prostoru. To podcrtava napor lokalne zajednice da sudjeluje u radu centra, ističe Anastasia.
Anesa dolazi s Kosova, iz Mitrovice, studentica je dizajna i jako je sretna što su izabrali Pulu za ovaj projekt jer ju Pula podsjeća na mjesto iz kojeg dolazi, zato što na Balkanu svugdje postoji vrlo slična vibra.
- Pogotovo mi se sviđa hrana, ali i zbog svega drugog osjećam se kao da sam doma. Pula je nevjerojatno mjesto. Krajolik, mjesta i sve drugo je vrlo fascinantno, kao što je Rojc vrlo fascinantna organizacija s obzirom da je bio vojna baza. Mislim da svi na Balkanu trebamo pretvoriti vojne baze i slična mjesta u nešto što će opstati duže vremena i da se na ovom području neće ponavljati greške iz prošlosti.
Sjajna je stvar moći ovu zgradu koja je bila namijenjena za rat pretvoriti u zgradu u kojoj se surađuje. Vidjela sam u Rojcu ljude iz Francuske, Srbije, Češke… i lijepo je vidjeti kako se razvijamo. Drago mi je što tako nešto vidim na Balkanu i drago mi je što sam ovdje mogla doći i pomoći, kaže Anesa. Ova simpatična kreativna ekipa u radionici Re-Geppetto daje ideje za dizajn, a Marko omogućava da se te ideje mogu ostvariti. Zanimljivo će biti vidjeti i što su snimili u filmu koji bi se trebao prikazati kroz koji mjesec na YouTubeu.
Iz Afrike, točnije iz Južnog Sudana dolazi Kandu koji također ima samo lijepe riječi za Pulu i za Rojc.
- Fasciniraju me različiti grafiti i umjetnost na zidovima kao i to da se na ovom mjestu susreću različite organizacije i surađuju kako bi ovo mjesto ostalo otvoreno za ljude u Puli, kaže Kandu kojem se sviđa što Pula ima antičke spomenike zajedno s modernom arhitekturom. Između Pakistana, Indije i Kine nalazi se Kašmir odakle dolazi Becie, studentica medija i umjetnosti koja je bila oduševljena samom idejom da dođe u jedno ovakvo mjesto, a Hrvatska joj je bila na listi želja da je posjeti nakon što je na YouTubeu gledala videe sa svojim rođakom.
(Snimio Duško Marušić Čiči / Glas Istre)
- Da mi je prije godinu dana netko rekao da ću u ovo vrijeme biti u Hrvatskoj, a kamoli u Italiji, ne bih mu vjerovala, priča Becie. Kada je čula za projekt koji je pokrenula Anastasia i da će ići u Hrvatsku, očekivala je da će doći u društveni centar i pomagati ljudima. »Kada sam došla ovdje, shvatila sam da je dosta drugačije od onog što sam očekivala. Mislila sam da ćemo raditi u javnoj kuhinji ili tako nešto, ali kada smo stigli vidjela sam da se radi o vojnoj zgradi i pomislila kako izgleda depresivno.
Ipak kada smo ušli vidjela sam mnogobrojne grafite koje ja kao studentica umjetnosti ne vidim samo kao običnu umjetnost, kao emocije, kao da vaše unutrašnje ja pokušava progovoriti. Prvo sam pomislila da se angažiraju ljudi da oslikaju zidove, ali onda sam čula da ljudi sami mogu doći i naslikati nešto o čemu razmišljaju, ne postoje ograničenja. I kada sam čula za ovu radionicu, pomislila sam da je to obična radionica, ali onda je Marko objasnio da je ovo besplatna radionica u kojoj možete popraviti štogod želite nakon što dobijete besplatan materijal.
To je sjajna ideja, toga nema svugdje. U mojoj zemlji ima puno kreativnih ljudi, ali nemamo pristup materijalu i strojevima. Sjajna je sama ideja jednog ovakvog mjesta gdje možete samo ušetati i osloboditi svoje emocije i svoje unutrašnje ja bez da vas itko osuđuje«, ističe Becie.