Antički svijet i postignuća starih Grka i Rimljana služe kao neiscrpan izvor inspiracije umjetnicima, arhitektima i stručnjacima raznih polja. Tako je danas, a bilo je i kroz stoljeća, još od samog pada rimske civilizacije. Radi se dakle o civilizaciji koja je na Europu pustila neizbrisiv trag, a neki bi rekli da je postavila same temelje na kojima mi danas živimo.

(Arhiva Stanka Guština)

Nije iznenađenje da se mogu naći mnoge paralele s modernim svijetom; rimska je država bila izrazito birokratska, urbano i infrastrukturno planiranje je omogućilo sustavni rast gradova. Uredne instalacije vode, kanalizacije i javni WC-i; rimska se ekonomija bazirala de fakto na kapitalističkim principima, rimsko pravo je bilo uređeno i usustavljeno, a samim time je rimsko društvo posjedovalo slične karakteristike današnjemu.

Skrivena Agrippinina kuća

Tu se govori naravno i o zbrinjavanju potrebe za razonodom i slobodnim vremenom. Jedna od zanimljivih poveznica je i da se u Rimu, kao i danas, moglo naići na grafite na fasadama, s otprilike istim ciljem kao i danas – da se nešto ukaže javno.

Instalacija turskog umjetnika kod Foruma uopće nije oduševila građane (Snimio Ian Tataj)

Moglo bi se reći da su čak tri, možda i četiri »renesanse« europskoga svijeta bile bazirane upravo na otkrićima tih izgubljenih civilizacija; Karolinška renesansa Karla Velikoga je u 8. stoljeću vodila do romanike; umjetničkog, a posebice arhitektonskog pravca baziranog na principima rimskog graditeljstva, otkud i ime. Renesansa 15. i 16. stoljeća krenula je upravo radi proučavanja i imitacije grčko-rimskog svijeta ideja i umjetnosti, potpomognuta padom posljednjeg ostatka Rima – Bizanta (1453. godine), nakon čega su se mislioci i stručnjaci iz Konstantinopola, pred Turcima sklonili u Europu. Posljednja »renesansa« za spomenuti je doba prosvjetiteljstva, kada se uz razum ponovo pojavljuje i pravac neoklasicizma – ponovno su se imitirala antička pročelja, stilski i arhitektonski elementi.

(Snimio Ian Tataj)

Rim je uvijek u modi, moglo bi se reći. No, bilo je naravno razdoblja kada to nije bilo tako, već se, iz neznanja i nemogućnosti, rimske spomenike i zdanja koristilo kao kamenolome gotovog materijala; pokoji komad mramora sa hramova mogao bi postati stol, a rimski kapitel stupa dio seljakove kuće. Taj se fenomen zove despolijacija. Nakon pada Rima na Zapadu (476. g.), došljaci i uništavači iz germanskih i slavenskih zemalja bili su među prvima koji su to radili. Ali već i sami Rimljani počeli su reciklirati svoje stare hramove i ostala zdanja, derutna od kraja doba sjaja. Taj se proces ponavljao praktički sve do razvitka povijesne i arheološke znanosti, čak i uz najbolji trud od pokoje stare vlasti da se ta baština očuva.

Povezane vijesti

• PULA ZA GUINNESSA: U Areni najveći ljudski svjetlosni znak
• Pulski Ironman 70.3 rasprodan!
• Renzo Arbore večeras u Areni