Paul Kupelwieser rođen je u Beču 1843. u imućnoj obitelji kao sin poznatog austrijskog slikara i profesora na bečkoj akademiji, Leopolda. Tijekom mladih dana zainteresirao se za tehničke znanosti te je studirao na rudarskoj akademiji u Leobenu (Štajerska), nakon čega se bavio istraživanjem tehnologije visokih peći u proizvodnji čelika. Od 1872. rukovodio je s nekoliko čeličana i željezara u Ternitzu i Vitkovicama, najvećoj u Austro-Ugarskoj i jednoj od najvažnijih u tadašnjoj Europi.

Za istarsku povijest Paul Kupelwieser je značajan zbog njegove kupovine brijunskoga otočja (Brioni) 1893. godine. Od malaričnih i zapuštenih otoka Kupelwieser je, s brodskom vezom za Pulu, hotelima, dovodom pitke vode i drugim sadržajima, napravio uređeno ljetovalište za elitu tadašnje Europe. Godine 1918., nedugo prije njegove smrti, u Beču je tiskana Kupelwieserova autobiografija "Iz sjećanja starog Austrijanca", reizdana 2006. kod nas. Tekst koji slijedi pripremio sam pomoću toga izvora još za studentskih dana na kolegiju "Povijest senzibiliteta: dob, spol, i ljudska intima" kod profesora Miroslava Bertoše, kojeg ovim putem i pozdravljam.

Posramljeni Austrijanac

Činjenica da je autor poduzetnik i kapitalist, a ne književnik mnogo nam je interesantniji, jer možemo biti gotovo sigurni da "senzibilni" dijelovi teksta nisu ubačeni radi umjetničkog izražaja. Tekst nam pokazuje jednog veoma osjećajnog čovjeka, s visokom osviještenošću o potrebama vlastite humane ali i materijalne okoline. Možda je upravo taj izraženi senzibilitet od Paula Kupelwiesera učinio takvog vizionara i čovjeka sposobnog za dobrobit i unaprijeđenje kraja u koji je došao.

Jug je Istre Kupelwieser posjetio još 1884., u sklopu svojih poslova vezanih za isporuku čelika iz Vitkovica u Pulu – tada rastuću vojnu luku Austro-Ugarske monarhije. Tom je prilikom obišao širu okolicu Pule, te bio zatečen gospodarskom zapuštenošću toga kraja. "Kao Austrijanac bio sam posramljen, do tada nisam upoznao austrijski jug i nisam mogao ni zamisliti da se slična zapuštenost tla može naći u Austriji", napisao je Kupelwieser u svojoj autobiografiji.

(Izvor: NP Brijuni)

Nakon kupovine otočja, Kupelwieser je uvidio da bi najhitnija stvar koju bi na otočju trebalo napraviti bilo - pošumljavanje. U potrazi za najboljom osobom za taj zadatak, otišao je u Odjel za šumarstvo c. i kr. Namjesništva u Trstu. Viši šumarski savjetnik, kako piše Kupelwieser, ponio se vrlo neljubazno, uz izjavu "da ne zna nikoga koga bi mogao preporučiti". Međutim, to je čuo jedan poslužitelj "pogrbljen od starosti“ pri toj ustanovi, te je za razliku od višeg savjetnika, Kupelwieseru dao odgovor: "Alojz Čufar u Labinu, zapamtite to ime, to je čovjek kakvog trebate".

I doista, savjet ovog čovjeka pokazao se veoma vrijednim, jer je s dotičnim Čufarom iz Labina Kupelwieser stupio u kontakt, da bi ga naposljetku doveo na otoke. Čufar je jedan od najzaslužnijih za sjajno stanje u koje su oni dovedeni. Taj je šumar uredio rasadnike od kojih su nastale velike brijunske šume, zatim meliorirao zemlju, te sagradio i puteve uzduž otoka Brioni Major. Anonimni gospodin iz tršćanskog ureda Kupelwieseru je pronašao stručnjaka koji će mu služiti narednih 14 godina i upravljati posjedima u epizodama Kupelwieserove odsutnosti.

"Osjećao sam dužnost iskazati toplu zahvalnost starom uredskom poslužitelju, koji mi je dao tako dobar savjet. Kada sam ga kasnije, prolazeći kroz Trst, htio potražiti i izraziti mu zahvalnost ne samo riječima nego i u novcu, koji mu je sigurno bio potreban, sa žaljenjem sam saznao da je umro, i nitko mi nije mogao dati nikakav podatak gdje bih mogao naći nekoga od njegove rodbine", napisao je u svojoj autobiografiji Kupelwieser.

Altruizam i skromnost

Kupelwieserov senzibilitet prema dobrobiti drugih prisutan je, naravno, prvenstveno u odnosu na njegove sinove, Leopolda i Karla, te daljnje potomstvo. U svojoj autobiografiji, kada govori o razlozima kupovine brijunskog otočja, 700 hektara zemljišta u vrijednosti od 75.000 forinti, ističe želju da svojoj djeci u nasljedstvo ostavi mogućnost za rad. "Ta je želja bila odlučujuća za kupovinu Briona, koji su mi izgledali kao široki radni prostor za moju djecu i njihovu djecu", stoji u Kupelwieserovoj autobiografiji.

Alojz Čufar (Izvor: NP Brijuni)

Međutim, nama je mnogo interesantniji njegov altruizam. Nedugo nakon iskorjenjivanja malarije na otočju, Kupelwieser je sastavio izvještaj o iskorjenjivanju te bolesti i komaraca i poslao ga u Beč, s ciljem da bude od pomoći u ostalim dijelovima Austro-Ugarske gdje je ta bolest prisutna. Interesantna je činjenica da je u tom smislu Kupelwieser posebno istaknuo ostatak Istre kao mjesto nastavka anti-malaričnih operacija i na to upozorio austrijske vlasti.

Piše: "Stjecanju novca samom po sebi nikada nisam težio. Koristan rad činio mi se uvijek presudnim, glavnom zadaćom, a stjecanje novca tek popratnom pojavom". Kada želi objasniti odakle mu toliko bogatstvo, kaže da je iskusio od rane mladosti "da onome tko korisno radi novac sam pritječe, čak i kada ga on ne traži", te usput precizira da je njegov imetak puno manji od onoga što njegova bliža i daljnja okolina naslućuje. Dodaje još da nije "nikada vodio skup i raskošan život" i da je uz to dugi niz godina sam "nosio neizbježni teret mnogobrojne obitelji".

Povezane vijesti

• Priča o jednoj od mnogih nestalih Pula: ZABORAVLJENA ČETVRT SV. POLIKARPA
• CIVILNI HIDROAVIONSKI PROMET U PULI Prije 88 godina: Od Pule do Venecije avionom za 50 minuta
• Pulski aerodrom bio je važna točka lovačke avijacije u najzapadnijem dijelu protuzračne obrane Jugoslavije. BIO JE I ŠTIT TITOVE REZIDENCIJE NA BRIONIMA