GOSTI IZGUBLJENO LUTAJU PO STOJI, ČESTO VOZE I U KRIVOM SMJERU

VLADIMIR NAČINOVIĆ GODINAMA NEMA MIRA Turisti mu noću kucaju na vrata u potrazi za kampom Stoja za koji nema nijednog putokaza

| Autor: Chiara BILIĆ
(M. MIJOŠEK)

(M. MIJOŠEK)


Treba samo sjesti ispred kupališta i gledati kako se muče ti jadni turisti tražeći kamp. Kakva je to dobrodošlica? Gosti me pitaju jesu li možda trebali doći padobranom u autokamp. Kucaju mi na vrata i u kasnim večernjim satima, pitaju me gdje da parkiraju ili kako da pronađu česticu. Neki na kraju čak i odu, kaže Vladimir Načinović

Niti na Bulevaru, niti kod Mornaričkog groblja, pa ni na cesti kod skretanja za Valkane ne postoje putokazi i natpisi koji bi turiste usmjerili na pravi put prema gradskom kupalištu ili, što je još i važnije, autokampu Stoja u Puli. Kad jednom ipak pronađu kamp (pretežito zahvaljujući GPS-u), ne znaju gdje i kako parkirati jer je kružni tok ispred kampa konfuzan. Tamo se onda neko vrijeme vrzmaju, rotor obiđu najmanje dvaput te često voze u krivom smjeru jer su prometni znakovi nelogično postavljeni. Potom, u trenutku kad napokon shvate kuda i kako ući u kamp, na recepciji dobiju pločicu s brojem parcele i mapu na kojoj bi pak trebali pronaći svoju česticu. Problem je, međutim, što je taj zemljovid postavljen naopačke. I onda su zapravo opet na početku, ne znaju gdje su i kuda moraju ići. Na kraju završe ispred ulaza u kupalište.

Nema pomaka

Tako, u najkraćim crtama, opisuje Vladimir Načinović prizore kojima svaki dan u ljetnim mjesecima svjedoči ispred kupališta Stoja gdje živi u kući u vlasništvu Grada. On je ogorčen. Tvrdi da ga barem 100 puta dnevno turisti pitaju za pomoć u snalaženju u prostoru.

- Brojali bismo eure i noćenja… treba samo sjesti ispred kupališta i gledati kako se muče ti jadni turisti tražeći kamp. Kakva je to dobrodošlica? Gosti me pitaju jesu li možda trebali doći padobranom u autokamp. Neki će se pitati zašto me to smeta. Da živim na Busoleru ili Kaštanjeru ne bi me smetalo, ali meni u kasnim večernjim satima kucaju na vrata, pitaju me gdje da parkiraju ili kako da pronađu česticu. Neki na kraju čak i odu, kaže Vladimir.

Pisao je on 2006. godine pulskoj Turističkoj zajednici, u nekoliko se navrata obraćao i Gradu i Arenaturistu jer je "mir njegove obitelji ozbiljno narušen s obzirom na to da, od travnja do kraja turističke sezone, gosti kucaju na njegova vrata pitajući ga mogu li kampirati u kupalištu, misleći da je to autokamp". Otad su na ulaz u kamp ipak, priznaje, stavili malo veći natpis. Međutim, situacija se time nije pretjerano promijenila nabolje. Kaže da je o problemu obavijestio i direktoricu kampa, ali da mu je rečeno da ove godine po tom pitanju neće biti pomaka.

Loša slika

Vladimir tvrdi da to na kraju krajeva ne priča zbog sebe, nego zbog turista kojima će u sjećanju ostati loša slika našeg turizma i grada uopće. Prisjeća se, pomalo kroz smijeh, i putokaza koji je neko vrijeme bio postavljen na glavnoj cesti za Stoju, odmah kod skretanja za Valkane. Na njemu je umjesto "Camping Stoja", pisalo "Cmaping Stoja".

Što se tiče kultnog, ali oronulog kupališta u kojim Puležani guštaju već generacijama, Vladimir podsjeća da je Grad, kao što je i obećao, sanirao najopasniji dio terase na objektu koji je prijetio urušavanjem. I to je, govori, napravljeno zaista vrhunski. No, ima primjedbu. Ograda koja je postavljena na stepenicama baš i neće spriječiti ljude da se penju na objekt. Djeca su, govori, živahna. Trebalo bi to malo bolje zabarikadirati. Također, garderobe i tuševi su i dalje pred raspadom. A loše je i to što u kupalištu parkiraju ljudi koji se, recimo, kupaju na Valovinama. Iako Pula Parkingu plate kartu u iznosu od 10 kuna, zauzimaju prostor onima koji su došli dan provesti u kupalištu. Parkinga, kaže, kronično nedostaje. Osim toga, trava se kosi ofrlje, a neka bi stabla mogla pokleknuti pod naletima vjetra pa bi ih bilo potrebno nečime poduprijeti.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Trenutno na cestama