Piše Vanesa BEGIĆ
Obrazovanje (ni)je važno
"Nije važno obrazovanje, važnije je biti pametan i snalažljiv", reći će mnogi, ponajviše oni koji obrazovanje iz nekog razloga nisu priveli kraju. Nije da u tome nema istine, i svakako da su inteligencija, snalažljivost i intuitivnost važni i potrebni te da ne valja brkati kruške i jabuke, odnosno pojmove. Inteligencija kao takva, ono što bi u narodu rekli prirodna inteligencija, je nešto posve drugo, snalažljivost je možda i zapisana u genetskom kodu, a možda ponekad i život te životne (ne)prilike nauče kako postati snalažljiv i kako postići određene ciljeve.
No, kad smo kod obrazovanja, svatko se tu nađe prozvanim da kaže svoju; kako bi trebao izgledati školski kurikulum, kakva bi trebala biti kurikularna reforma i koji bi se predmeti trebali učiti u raznim školama.
No, i oni koji odlučuju o tome imaju svoje ideje koje su u najmanju ruku, hmmm, diskutabilne. Zar su povijest i zemljopis potrebni samo gimnazijalcima i učenicima umjetničkih i ekonomskih škola? Usput, recimo i to da su se nekada gimnazijalci zvali gospoda gimnazijalci. Neovisno o tome gdje će se, kada i kako učiti vjeronauk, o čemu također svatko ima što reći, izbacivanje određenih predmeta iz nastavnog programa strukovnih škola je u najmanju ruku oštra pljuska obrazovanju.
I diskriminaciji učenika. Dakle, oni koji upišu škole iz kojih se, uglavnom, ne odlazi na visokoškolske ustanove, ne bi trebali imati pravo učit povijest, zemljopis, biologiju? Povijest nije za sve ista, ili je i to dio povijesti, ili nemaju svi pravo na povijest? Na povijesne istine? Tako i tako, povijest se mijenja.
Što se više radi na reformi školstva, u svim sustavima i to već jako dugo, to više ima raznih, eufemistički rečeno nedorečenih situacija. Nekad su srednje škole, prve dvije godine, bile iste za sve i tek kasnije su se učenici opredjeljivali za ono što su upisali, dvogodišnje škole su onda postale nepoželjne, zatim su ih opet pokušali uvesti, ali bezuspješno.
Učenika ima manje nego prije, i u osnovnim i u srednjim, izuzev u nekim školama, ali to je trenutno činjenično stanje koje se može i promijeniti. Rađa se manje djece, a i obitelji s puno djece krenule su put obećane Irske, tako da je izvjesno da će u narednih nekoliko godina još manje učenika popunjavati školske klupe.
Svi će imati, kako sada stvari stoje, manje likovnog i glazbenog, jer nekima očito umjetnost ipak nije bitna, važnije su konkretne stvari, povijest se tako i tako stalno mijenja, kao i zemljopis(ne), granice, a biologija, pa mi smo tu prolazni, nije potrebno razglabati kako smo nastali, odakle dolazimo. A da ne govorimo o učiteljima, nastavnicima i profesorima koji trče iz škole u školu da bi imali normu.
No, svemu unatoč, valja se nadati da će doći do neke promjene, i da one svijetle natuknice o nekakvom boljitku će ipak isplivati ispred svih apsurda iz zadnjih nekoliko desetljeća. I da više neće vrijediti pravilo "svaka nova reforma je gora od prethodne".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
