Samirom Hadžićem (snimio Milivoj MIJOŠEK)
U zadnjih se par dana provlače se mnoga pitanja vezana za novi Uljanik, a uglavnom se, odnosno gotovo uvijek, radi o teškim optužbama malog dioničara Livija Bolkovića o načinu poslovanja te firme. Upravo smo zato o tome razgovarali s direktorom Uljanik brodogradnje 1856 Samirom Hadžićem, ne bi li čitateljima pojasnio poprilično ozbiljne izjave i poteze određenih suvlasnika.
Podsjetimo, nakon prošlotjedne skupštine društva, Bolković je kao mali dioničar ustvrdio da je uprava u godinu i pol uspjela stvoriti gubitak od 30 milijuna kuna, a napraviti tek jedan ponton od 36 tisuća eura. Kazao je, ranije u našem listu, da i novi Uljanik posluje s velikim gubitkom, da im gotovo sve pojedu plaće i da zarađuju skoro isključivo od rentanja prostora. To je, veli on, neprihvatljivo.
Valja usput pojasniti da su se domaće proizvodne tvrtke koje posluju na području Arsenala udružile te koncem prošle godine za nešto više od 3 milijuna kuna iz stečajne mase Uljanika d.d. zajednički otkupile 2,06 posto poslovnog udjela te tako ušle u vlasničku strukturu Uljanik Brodogradnje 1856.
- Optužuju vas, pritom mislim na Bolkovića, da ste dospjeli na mjesto direktora bez natječaja.
- U trenutku kada sam došao kao direktor, firma je imala 33 zaposlena. To su bili vatrogasci, zaštitari i dispečeri. Imali smo pet milijuna kuna temeljnog kapitala i ništa drugo. Iskreno, nisam netko tko je razmišljao da će biti direktor, očekivao sam da će se netko drugi prihvatiti tog posla, ali nitko nije htio. Nula. Imao sam mogućnost preuzeti odgovornost ili prestati pričati o tome i boriti se. Trebalo je provesti dokapitalizaciju od strane Uljanik brodogradilišta u stečaju, našeg današnjeg većinskog vlasnika. Pa onda dokapitalizaciju od strane države. Već je tada bila odluka Vlade o jamstvu za kredit za podizanje proizvodnje, što je trebalo realizirati. Trebalo je naći ljude i složiti sve skupa. To je posao 0-24, bez prestanka.