Piše Robert Matteoni
Mi bi željeli… Ali ključno je ono što (za sada) možemo
U trinaest godina što je bio ikona najvećeg kluba na svijetu (službeno proglašenje FIFA), bio sam u više navrata u Madridu posjetiti Luku Modrića. Kada imate dobre kontakte i korektan odnos s igračima, oni su najbolja preporuka da uđete u svijet (i) elitnog nogometa. Sve ono što je običnim promatračima nedostupno, postaje vam tako oku vidljivo, posljedično u komunikaciji i racionalno tumačeno. Kako sam takve doživljaje imao od ranih 1990-ih godina, od vremena velikog Milana, pa Juventusa, Intera, Lazija, Parme, preko Manchestera, Marseillea, Leedsa, Middlesbrougha, do Bayerna, Atletico Madrida i drugih destinacija hrvatskih reprezentativaca (i ne samo njih), spoznao sam ono što sam više puta i u ovoj rubrici naglašavao. Život u velikim klubovima, koje gledatelji, fanovi i drugi najviše (praktično jedino) doživljavaju kroz utakmice i raskošne TV produkcije, u praksi je vrlo sličan životu u manjim klubovima. Imati prozor u ta elitna dvorišta, a živjeti svakodnevicu manjih zemalja, manje atraktivnih i jakih liga, dopušta uvid u zbilju i kudikamo lakše razumijevanje tematike.