PONIZAN, POMIRLJIV
MALO DRUGAČIJI IGOR PAMIĆ: "Sada neka nam dragi Bog da snage da sve izdržimo. Njemu smo se u nečemu jako zamjerili. Ovo će proći za mjesec ili dva, a odmah će krenuti nova trka za profitom. TO JE U NAMA LJUDIMA USAĐENO I TU NEMA POMOĆI"
Postoje ljudi koji su samotnjaci, dovoljni su sami sebi, društvo im ne znači puno i u njemu ne vide smisao ni čari života. Njih ne treba osuđivati ni gledati kako na nešto čudno, oni su jednostavno drugačiji i valja ih prihvatiti takvima kakvi jesu. Sušta suprotnost njima su oni kojima je društvo sve. Oni koji će za društvo dati i život i pomoći ti u svakom trenutku. Spremni su počastiti ekipu, okupiti je u konobi i spontano zapjevati. Bez pogovora će učiniti uslugu kumpaniji, ponekad i na svoju sramotu, ali spremni su na to i neće se naknadno žaliti. Prva asocijacija na takve ljude, prvi koji mi pada na pamet je Igor Pamić. Čovjek koji je definitivno oličenje svega gore nabrojanog, i još malo više od toga. Ne možeš se ne zapitati kako se takve osobe osjećaju i ponašaju u izolaciji zbog koronavirusa i kada postoji preporuka da se ne izlazi i druži. A on bi se baš podružio, zapjevao, nasmijao, našalio. E ne može… Ovo je ipak drugačiji Pamić. OK, u jednom je trenutku uobičajeno silovit, žustar, ali je u drugom pomirljiviji, ponizniji, u skladu s trenutkom u kojem živimo.