PIŠE SANDRA ZRINIĆ TERLEVIĆ
Uzalud nama "Neka moja Istra blista"!
Gledam i ne vjerujem. Nikad toliko smeća nije bilo tamo gdje ga, zapravo, i ne bi smjelo biti. U šumicama, na livadama, na puteljcima, pa čak i u lokvama. Smeća svugdje oko nas. Šumice nisu bile tako zakrcane zadnjih deset, petnaest godina. Na svakom šumskom odvojku, puteljku, pa čak i na livadama počeli su nicati divlji deponiji. Pa čak i pored cesta, trasom gdje smo ponosno bodrili najbolje od najboljih triatlonaca, sudionike Ironmana 70.3. ugostili smo ih nekoliko tisuća iz tko-zna-koliko zemalja u par godina, pokazivali im ljepote južnog dijela Istre, gdje su oni prolazili kilometar po kilometar biciklističke dionice. Danas je ta ruta prava sramota. Što u najlonskim većima, što razbacano po granama i grmlju, vijori se smeće na sve strane. Što bi sada ti isti triatlonci mislili o našoj destinaciji, gdje su to došli?