(Milivoj MIJOŠEK)
Kad se u sumrak bivše države i jednopartijskog sustava sedamnaestoro relativnih političkih istomišljenika okupilo u prostoru pulske mjesne zajednice Gregovica s ciljem zajedničkog artikuliranja jedne sasvim nove političke ideje, vjerojatno im ni na kraj pameti nije bilo da postavljaju temelje jedne stranke koja će naredna tri desetljeća postati najuspješnija regionalna stranka ne samo na području Hrvatske, već i čitave Europe! Datum je bio 14. veljače, blagdan Svetog Valentina, a godina 1990. Nepuna dva mjeseca od prvog inicijalnog sastanka u Puli rođen je Istarski demokratski sabor. Osnivači pristigli u Pulu iz raznih dijelova Istre tog su dana donijeli Programsku deklaraciju i Statut IDS-a te za prvog predsjednika stranke izabrali Ivana Paulettu. Već pet dana kasnije IDS je upisan je u Registar političkih stranaka, a sredinom ožujka i prvi put predstavljen javnosti na političkoj tribini održanoj u hotelu Histria.
Etiketa autonomaša
Iako je ta ista javnost očekivala da će novoosnovana stranka izići na prve demokratske izbore, to se nije dogodilo. Pauletta i njegova ekipa procijenili su da je mudrije s tim malo pričekati nego požuriti i vjerojatno izgorjeti. Zbog neodgovarajućih predizbornih uvjeta, ali i vlastite organizacijske konsolidacije, IDS ne sudjeluje na parlamentarnim izborima 1990., međutim Istra odabirom SDP-a pokazuje da ipak značajno drugačije politički diše od najvećeg dijela Hrvatske u kojem počinje dominacija HDZ-a. Do konca te godine dogodila se i prva promjena na čelu stranke kad kormilo nakratko preuzima kasniji disident Elio Martinčić. U njegovom mandatu IDS se prvi put u svojoj povijesti pojavljuje na biračkim listićima i to sa stopostotnom uspješnošću jer osvaja sva četiri mandata na ponovljenim izborima za Skupštinu Općine Labin.
U srpnju 1991. godine kadrovski već osnažena stranka okuplja se u medulinskom hotelu Belvedere na prvom redovnom Saboru, a osim nove Programske deklaracije i Statuta, povijest će taj 7. srpnja pamtiti i po dolasku Ivana Jakovčića na mjesto predsjednika IDS-a. Programska deklaracija iz 1991. spominje borbu demokratskim sredstvima za uspostavu regionalnoga parlamenta i regionalne vlade istarske regije zbog čega je stvorena konfrontacija sa snažno nacionalno orijentiranim političkim Zagrebom i IDS-u prišivena etiketa autonomaša i separatista, koje se nisu u potpunosti uspjeli riješiti ni do danas. To posebno postaje naglašeno nakon parlamentarnih izbora 1992. na kojima je, nakon što je usisao značajan dio infrastrukture istarskog SDP-a na čelu s Lucianom Delbiancom, IDS oformio koaliciju regionalnih stranaka, te prešao izborni prag i s četiri osvojena mandata u Zastupničkom domu po prvi put postao parlamentarna stranka.
Ivan Jakovčić
IDS na regionalnim i lokalnim izborima 1993. ostvaruje plebiscit koji se nikad više neće ponoviti. Za Županijsku skupštinu osvaja 74,2 posto glasova, odnosno 35 od 40 mandata, te formira vlast u Županiji kao i u gotovo svim gradovima i općinama u Istri te u nekoliko gradova i općina susjedne Primorsko-goranske županije.
U cijelom tom procesu počeli su se javljati nesporazumi, no to se uspješno držalo pod kontrolom sve do sedmog Sabora stranke u veljači 1994. kad je problem eruptirao, te su "zbog neslaganja s vodstvom, ciljevima i programom" iz stranke isključeni osnivači IDS-a Elio i Darko Martinčić, kao i nositelj koalicijske liste regionalnih stranaka na prethodnim izborima za Sabor Ivan Herak.
Okršaji s oponentima
Bio je to prvi u nizu značajnijih okršaja Ivana Jakovčića s neistomišljenicima i oponentima u redovima stranke, a koji je, kao i svi budući, rezultirao izbacivanjem ili odlaskom njegovih protivnika iz IDS-a. Najpoznatiji disidenti svakako su prvi istarski župan Luciano Delbianco te dugogodišnji potpredsjednik, saborski zastupnik i jedan od najprepoznatljivijih simbola IDS-a Damir Kajin. Delbianco je, podržavajući puč koji su u Puli izveli gradonačelnik Igor Štoković i njegovi suradnici, stranku napustio 1996., dok je ljubav Kajina i IDS-a pukla 2012. indirektno zbog toga što je Jakovčić umjesto njega za svog nasljednika odabrao Borisa Miletića, a direktno zbog toga što se uz podršku tadašnjeg šefa SDP-a Zorana Milanovića kao protukandidat Valteru Flegu kandidirao za istarskog župana.
U povijesti IDS-a bilo je još značajnih disidenata, pa su tako iz stranke otišli i osnivač stranke i nekadašnji saborski zastupnik Dino Debeljuh, drugi IDS-ov župan Stevo Žufić, jedan od njegovih najbližih suradnika u županiji Marino Folo, nekadašnji predsjednik pulskog IDS-a Radovan Cvek i mnogi drugi.
U godini kada su iz stranke izbačeni Herak i Martinčići u Rovinju je održan 5. izvanredni Sabor stranke na kojem su donesene poznate Rovinjske deklaracije koje su postale sastavnim dijelom političkog programa stranke. Među njima i Deklaracija o autonomnoj Županiji istarskoj, koja Istarsku županiju definira kao autonomnu regiju u sastavu Republike Hrvatske, s Istarskim Saborom kao zakonodavnim te županijskom Vladom kao izvršnim tijelom.
Sredinom i krajem devedesetih IDS s uspjehom izlazi na lokalne i parlamentarne izbore sa stabilnom potporom birača koja omogućava osvajanje vlasti na najvećem dijelu lokalnog teritorija te konstantno prisustvo u žarištu odlučivanja u Zagrebu. Novi iskorak u tom smislu stranka je učinila 2000. godine kad na parlamentarnim izborima osvaja četiri mandata te ulazi u koalicijsku Vladu šest dotad oporbenih stranaka. U toj Vladi premijera Ivice Račana predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić postaje ministar za europske integracije. No zbog narušenih odnosa koji su vladali unutar koalicije IDS već 2001. napušta Vladu, Jakovčić podnosi ostavku na mjesto ministra te se kandidira za istarskog župana. Uz Jakovčića, IDS je u ovih 30 godina imao još dva ministra koji su dolazila iz njegovih redova, a to su Veljko Ostojić i Darko Lorencin. Obojica su bili ministri turizma u mandatu Vlade Zorana Milanovića.
Nova lica
Na lokalnim izborima 2001. IDS je odnio pobjedu i omogućio Jakovčićev izbor na mjesto župana, a prvi čovjek stranke mandat ponavlja i četiri godine kasnije, kao i na prvim neposrednim izborima 2009. na kojima je u drugom krugu pobijedio Plinija Cuccurina. IDS pobjedama na lokalnim izborima i dalje relativno uvjerljivo drži vlast u Istri, a 2011. još jednom se priključuje pobjedničkoj koaliciji i na državnoj razini te ulazi u Vladu Zorana Milanovića. Ni ovaj put to ne prolazi bez iskrenja. Premda formalno nisu napustili tu koaliciju, u IDS-u Milanoviću nikad nisu oprostili diverziju koju im je priredio kad im je na lokalnim izborima 2013. godine novom licu IDS-a Valteru Flegu sučelio Damira Kajina. Flego je ipak u tom srazu pobijedio, a Jakovčić je kao i obično vodu okrenuo na svoj mlin tako što je SDP i Milanovića iskoristio da si s njihove liste na izborima 2014. osigura mjesto u Europskom parlamentu.
U veljači 2014. održan je i 25. Sabor stranke na kojoj je, nakon pune 23 godine, Jakovčić upravljanje IDS-om prepustio u ruke Borisu Miletiću. Svoju kandidaturu Miletić je tom prilikom obrazložio riječima: "Istra je premala da bi se dijelila i to je ono što mi kao stranka pokušavamo cijelo vrijeme prenijeti." Funkciju je preuzeo u jeku procesa seljenja državnih institucija iz Istre, kad je SDP-ova Vlada pod krinkom racionalizacije dodatno centralizirala državu, a politički Zagreb razmišljao o ukidanju ili spajanju županija, čime bi de facto Istra izgubila svoju samobitnost i utopila se u većoj regiji.
Boris Miletić
Pod Miletićem IDS nastavlja istim putem, a na lokalnim izborima 2017. uspješno provodi proces pomlađivanja stranke u kojem, umjesto s nizom stranačkih veterana, na izbore izlaze i s novim licima poput Lorisa Peršurića ili Marka Paliage. Na istim izborima IDS je dodatno učvrstio svoju poziciju na lokalnoj razini pobjedom u devet od deset gradova te većini općina na Poluotoku. Kandidat IDS-a za župana Valter Flego pobijedio je već u prvom krugu.
Podvući crtu
Što se tiče pečata i utjecaja izvan Istre, tijekom 2019. IDS je potaknuo okupljanje svjetonazorski i politički bliskih opcija u Amsterdamsku koaliciju. Da je to bio pravi potez, pokazali su nedavni europski izbori na kojima je stranka drugi put uzastopno uspjela poslati svoga predstavnika, ovoga puta Valtera Flegu, u Europski parlament u Bruxelles. "Prema relevantnim znanstvenim istraživanjima, IDS danas predstavlja najuspješniju regionalnu stranku na području čitave Europe. Istra je danas po mnogočemu najrazvijenija regija u Hrvatskoj i, u odnosu na ostatak Hrvatske, o civilizacijskim vrijednostima, društvenom standardu i načinu življenja predstavlja svijet za sebe. No, ništa od toga se nije dogodilo slučajno", kazao je nedavno Miletić, naglasivši pritom da je "ton čitavom tom razvoju svih proteklih godina davao IDS".
S 27 godina provedenih na vlasti, IDS je neosporno najstabilnija hrvatska stranka, no unatoč tim rezultatima Miletić je svjestan da se ne smije zadovoljiti postojećim stanjem već mora težiti boljitku, inovacijama i novim uspjesima. Zbog toga je ovo Valentinovo prilika za slavlje i prigodno obilježavanje tridesetog rođendana stranke, no pravi posao predstoji tek kad fešta prođe i uzvanici se raziđu, jer to će biti pravo vrijeme da se pod ta tri desetljeća podvuče crta, da se temeljito analizira učinjeno i da se ponudi odgovor na ono najvažnije pitanje. A to je - što i kako dalje?