"Bio sam prefin. Neću više": Hajdaš Dončić najavljuje žešći okršaj s HDZ-om

SDP i Možemo! zaista su uranili, skoro dvije godine prije parlamentarnih izbora odlučili su početi predstavljati program svoje Vlade u slučaju pobjede. Time su i omogućili HDZ-u da već sada napada njihove programske odrednice. Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić ističe da je glavni motiv buduće predizborne koalicije bio želja da program bude transparentan.

– Pojedine mjere i zakone bismo donijeli odmah u prvom kvartalu nakon izborne pobjede, primjerice zakone o izbornim jedinicama i o podrijetlu imovine. Osam poglavlja našeg programa, zapravo plana rada nove vlade, predstavljat ćemo na terenu do izbora. Ljudi će moći unaprijed to analizirati i ocjenjivati.

Stimulativni porezi

Ali, ocjenjuje i HDZ?

– HDZ je bez sadržaja i, još ću jednom naglasiti, kao bundeva bez koštica, bez onog od čega se radi najbolje bučino ulje. Cijelo vrijeme HDZ kopira od drugih većinu stvari, što u politici nije nedopušteno, a njihove ideje danas vidimo i na slučaju Gospić. Retorika je HDZ-a uvijek bila da SDP nema program.

Sada priznaju da ga imate, ali tvrde da ništa ne valja.

– Samo, nisu ga ni mogli pročitati jer ga nismo još objavili.

Iz onoga što ste u subotu govorili na Markovom trgu, više je HDZ-ovih dužnosnika iščitalo da je to nešto na tragu Plana 21, s kojim je Kukuriku koalicija pobijedila na izborima 2011.?

– Apsolutno krivo. Što se gospodarstva tiče, rekao sam tada da će poduzetnici koji povećaju plaće, ulažu u produktivnost i poboljšavaju uvjete rada, imaju mogućnost za skraćenje radnog tjedna, imati niži porez na dobit. Također i da ćemo u slabije razvijenim dijelovima Hrvatske uvesti regionalni porezni kredit, koji će izravno povećati neto plaću radnika, a ne općina koje su na određenim područjima isključivo leno HDZ-ovaca koji na njemu parazitiraju. Transformacija hrvatskog gospodarstva bit će trenutna, ali će trajati. Dakle, iz nečega što je bilo rentijerstvo, prebacujemo se i fokusiramo na proizvodnju hrane, energetsku samodostatnost i na povećanje produktivnosti. Toga sigurno nije bilo u Planu 21.

Nije vam taj dokument bio uzor?

– Nikakav. Ovaj je program nastao radom SDP-ovih savjeta.

U HDZ-u su naročito uznemireni zbog vaše najave radikalnog raskida s nasljeđem HDZ-a. Oni su, naime, uvjereni da je proteklih deset godina zlatno doba hrvatske povijesti?

– Hrvatska se ovih deset godina jest promijenila, ali nagore. Radikalan raskid s tim znači da sigurno nećemo kao Andrej Plenković gurati za direktore javnih firmi članove stranke bez kompetencija. Sada imamo takvu situaciju da ti direktori od države koja je vlasnik nisu dobili jasno mjerljive ciljeve. Naš predsjednik uprave HEP-a dobit će mjerljiv cilj, recimo, za 30 posto povećati broj energetskih zadruga u Hrvatskoj. Ako će ga ostvariti u godinu dana, nadzorni odbor će ga nagraditi.

Imovinske kartice

Zašto je Hrvatskoj potreban zakon o podrijetlu imovine, koji je ukinut 1990.?

– Jer je kod velikog broja ljudi u Hrvatskoj nesrazmjer između imovine i prikazanih prihoda. To se ne rješava zatvorom nego visokim porezima.

Postojeće institucije, Porezna uprava, ne mogu tu ništa?

– Mi jesmo zakon o podrijetlu imovine povezali s jačanjem institucija, konkretno Poreznog USKOK-a. Naravno da nam je cilj i snažna Porezna uprava, a ono što ćemo sigurno uvesti su imovinske kartice šefovima nabave u svim javnim poduzećima, to je ključno. Svatko s certifikatom za javnu nabavu, morat će imati imovinsku karticu.

No, ispitivanje podrijetla imovine zvuči baš onako socijalistički.

– Ne, ne zvuči. Zbog čega se ne bi uspoređivalo nečije prihode i imovinu? U slučaju nesrazmjera, slijedit će visoke porezne kazne i to je pošteno. Neće svi ljudi moći dokazati da im veličina imovine odgovara osobnim primicima.

I studentska lista protivnika Aleksandra Vučića u Srbiji ima u programu zakon o podrijetlu imovine. Možda će vam i to biti otegotna okolnost?

– Neće, a na tim izborima se, nažalost, vjerojatno ništa neće promijeniti.

Kada ćete potpisati koaliciju s Možemo!?

– Tijekom listopada.

Ne može ništa iskrsnuti?

– Ne, ne vidim kako jer zaista dobro surađujemo. Uvijek ističem da Sandru Benčić poznajem više od 30 godina, a i s Tomislavom Tomaševićem sam vrlo dobar i nema nikakvih problema.

U čemu je vaš prethodnik Peđa Grbin pogriješio kada prije prošlih parlamentarnih izbora nije uspio s Možemo! dogovoriti koaliciju?

– Ne mislim da je Peđa nešto pogriješio. Ponavljam, moja je prednost da i s Tomislavom i sa Sandrom imam dugogodišnji osobni kontakt, to je jako važno u politici.

Snažan partner nije problem

Za pretpostaviti je da agencije koje mjere stranačke rejtinge u Hrvatskoj, nakon potpisivanja vaše koalicije, neće ispitanike anketirati i dalje odvojeno o SDP-u i Možemo!. Bilo bi to, čini se, za vas povoljno jer sada su SDP i Možemo! ispred HDZ-a, ako se zbroje anketni postoci dvije stranke.

– Daleko smo ispred HDZ-a. Ako će se u istraživanja uvrstiti naša koalicija, vjerujem da će to pridonijeti stvaranju percepcije da je promjena u Hrvatskoj itekako moguća. Ovisi o naručiteljima anketa, to su obično televizije, hoće li u njima biti ponuđena koalicija SDP-a i Možemo! ili ne. Zaista bi fer bilo da se poslije potpisanog sporazuma na naše stranke gleda kao na blok, psihološki bi to djelovalo na birače koji bi postali svjesni da smo snažna alternativa Plenkoviću. Evo vam svježi Crobarometar, koji kod mene izaziva određeno čuđenje, SDP i Možemo!, bez neodlučnih, zajedno imaju 31,2 posto, pet postotnih poena više nego HDZ.

Za SDP bi mjerenje rejtinga koalicije bilo pozitivno i zato što se onda ne bi nastavio trend smanjivanja vaše prednosti u odnosu na Možemo!, koji traje već mjesecima.

– To je taj narativ koji HDZ gura u javni prostor.

Da će, ako već nije, SDP uskoro biti Možemo! junior partner?

– Iskrivljavaju stvarnost kao Donald Trump ili Aleksandar Vučić. Ali, ja sam razvio imunitet na te gluposti, što mi je možda moja najveća prednost.

Što je glupost? Razlika u anketama između Možemo! i SDP-a jest sve tanja.

– Meni snažan partner nije problem. Problem bi bio da SDP i Možemo! zajedno stagniraju, a da HDZ raste, ali to se ne događa. SDP vidi sebe u socijaldemokratskoj politici, imamo nacionalnu organizaciju i gospodarska rješenja dok Možemo! ima svoju zelenu i urbanu političku prepoznatljivost. Ma, mi smo »match made in heaven«.

Ok, ali ako bi se u anketama i dalje SDP i Možemo! pojavljivali odvojeno, ne može se odbaciti mogućnost da vas oni za šest ili deset mjeseci prestignu. Mislite da bi u tom slučaju Sandra Benčić rekla – Nema veze, Hajdaš je naš premijerski kandidat?

– Ne može Možemo! prestići SDP. A, slažem se da SDP mora još jače politički nastupati, graditi socijaldemokratsku priču u Hrvatskoj, koja nije priča 19. nego 21. stoljeća. Ovo je jedan novi SDP, žao mi je što u hrvatskoj javnosti nije primijećena moja isprika zbog grešaka neoliberalnih politika koje je ranije imala naša stranka, a koju sam izrekao na Konvenciji. To mi je jako bitno. SDP će dokazati da je stabilna druga politička stranka u Hrvatskoj, a vjerujem da, ako nam se poklopi neki dobar val, možemo postati i prva politička opcija.

Bio je prefin

Očajavate li možda što kao lider opozicije, SDP i vi osobno već sada niste popularniji?

– Žao mi je zbog toga jer znam da radimo puno, da imamo programe za svaku temu, odličan tim ljudi i gradonačelnike od Mišela Jakšića do Mirele Ahmetović, Peđe Grbina i Zorana Paunovića. Imamo i svoje savjete koji su intelektualno i politički najjači u Hrvatskoj, spomenut ću samo Zlatu Đurđević, Roberta Hranja, Vedrana Đulabića, da ne nabrajam sve. Ali, moramo se stalno boriti protiv tri stvari koje je HDZ uspješno ubacio u javni prostor, da SDP nema program, da SDP nema ljude, a da sam ja kao predsjednik stranke potkapacitiran. Svaki se predsjednik SDP-a, osim Zorana Milanovića, s ovim suočavao.

Znači, sa svoje ste strane sve učinili?

– Apsolutno sve. I stranka i ja osobno. Znam koliko radim, koliko sam ljudi okupio. Mislim da SDP u pojedinim područjima danas ima ono najbolje čime Hrvatska rapolaže. Puno tih izvanstranačkih ljudi je došlo pomoći SDP-u u principu zbog mene. Znam koliko energije trošim, koliko znanja posjedujem. Bio sam u političkoj karijeri od pročelnika do župana, ministra do predsjednika Odbora za nacionalnu sigurnost, dakle poznajem sustav.

I unatoč svemu tome SDP je na 18 posto. Je li vam to izvor frustracija?

– Pa da, jer smatram da dobro radimo. Svako se jutro pogledam u ogledalo i okej sam si. Ali, bio sam prefin, odlučio sam da više neću. Ne igramo mi u engleskoj nogometnoj ligi jer HDZ je druga županijska liga u kojoj se ide bez kostobrana. Neću biti vulgaran, ali svakako oštriji nego dosad.

Spomenuli ste novi Crobarometar. HDZ, što i nije neočekivano, nije zbog slučaja ilegalnog otpada pretrpio skoro nikakvu političku štetu, u odnosu na kolovoz rejting mu je niži za zanemariva 0,2 postotna poena. Iznenađenje je ipak da oporbene stranke SDP, Možemo! i Most ne bilježe rast nego i one minimalan pad. Premda se čini da su građani prilično nezadovoljni, što je rezultiralo i masovnim prosvjedom u Zagrebu?

– Bitno je da HDZ pada, a prema drugim anketama i više. Ova anketa naglašava da je pogreška rejtinga +/-3.3 posto to nije malo. Do izbora ćemo pokazati svoju ekipu, konkretan program i sposobnost da vodimo državu. To upravo radimo kroz jačanje stranke, bolju komunikaciju ka javnosti i dogovor o programskoj suradnji s Možemo!. U sljedećim mjesecima građani nas trebaju mjeriti prema tome rastemo li i jesmo li ponudili uvjerljivu alternativu

Priželjkuje duel

Možda je zapravo taj Crobarometar pokazao da je problem otpada medijski napuhan, da većinu Hrvata to i ne zanima.

– Na prosvjedu u Zagrebu bilo je između 30 i 40 tisuća ljudi.

I kako se to odrazilo na ovu anketu?

– Da, nije se odrazilo.

Rekli ste da vas HDZ proglašava potkapacitiranim. I sam Plenković vas nerijetko nipodaštava, tretira nedoraslim sebi. Smeta li vam to?

– Ne jer znam tko sam. Stvarno sam otporan na to.

Ali, primaju se u javnosti te ocjene da je Plenković, kakav god bio, puno politički sposobniji od Hajdaša.

– Primaju se, primaju, ali one ne odgovaraju realnosti. Nastavit ću raditi jednakim intenzitetom i zaslužiti veće povjerenje ljudi. Ne mislim se puno mijenjati, osim što ću, kako sam kazao, prestati biti fin.

Priželjkujete li televizijska sučeljavanja s Plenkovićem uoči parlamentarnih izbora?

– Priželjkujem i nadam se da će do njih doći, pa bi ljudi mogli vidjeti tko što zna i može. Istina je da Plenković, jer je deset godina premijer, a u kampanji će na tom mjestu biti i 12 godina, ima određene prednosti.

Barata terminologijom?

– Naučio je lijepo govoriti, ali iza toga nema činjenica, argumenata.

Novac i politika

Objektivno, on ostavlja dojam čovjeka koji poznaje državne poslove.

– Pa, poznajem ih i ja, prošao sam cijeli državni sustav. Kod Plenkovića nije problem PR prezentacija nego isporuka. Je li u ovih deset godina transformirano hrvatsko gospodarstvo? Nije. Jesmo li povećali proizvodnju hrane? Ne. Jesmo li energetski samodostatni? Nismo.

Da, ali Plenković naglašava nikad manju nezaposlenost, plaće rasle toliko, mirovine rasle toliko. Enormno više nego u mandatu Milanovićeve vlade u kojoj ste vi bili ministar.

– Svaku dekadu treba promatrati drugačijim naočalama. Dekadu upravljanja Zorana Milanovića karakterizirala su krize i recesije u Europi, mjere prekomjernog deficita. Hrvatsku se tada stiskalo na financijske rezove. Nakon toga je išao zaokret u ekonomskoj politici, novca ima koliko hoćete. Hrvatska nikad nije više imala sredstava i to je točno. Ali, nije Plenković za to zaslužan, postoje parametri prema kojima se izračunava koliko novca pripada kojoj članici Europske unije. Naravno da Latvija, Hrvatska i Bugarska dobivaju više novaca od Češke. Mi smo krenuli s relativno niske točke i upumpao nam se velik novac, koji je najvećim dijelom završio u građevinskom sektoru.To je hardware, gdje je software? Uglavnom, novca bi jednako bilo i da je netko drugi bio na vlasti, a ne Plenković, ali bi njegova raspodjela bila drugačija.

Crkva na legalne migrante reagirala bolje od države

– Moramo mijenjati našu politiku prema legalnim migrantima. Treba ih uključiti u lokalnu zajednicu, vatrogasce, ribolovce, nogometne i košarkaške klubove, kulturna društva. Država treba sufinancirati te udruge. Zato jer će jedan dio tih ljudi ovdje trajno ostati. Čak i ako ne ostanu, oni danas imaju problem dokolice. Promatram ih u mojem Zaboku, nakon posla besciljno s vrećicama lutaju gradom, idu po trgovačkim centrima i kladionicama. Nema za njih sadržaja. Puno je bolje reagirala Katolička crkva nego država, naročito je prigrlila Filipince.