LADISLAV ILČIĆ ZA GLAS ISTRE:
"Hrvatska dopušta da se djeca rođena u našoj zemlji posvajaju po jednim kriterijima, a djeca iz Konga po nekim sasvim drugim. To možemo nazvati rasizmom"
Radislav Ilčić (CROPIX)
Istaknuti političar s desnog spektra hrvatske političke arene Ladislav Ilčić, nekadašnji saborski zastupnik koji je u Europskom parlamentu zamijenio Ružu Tomašić, upravo pokreće inicijativu o sigurnijim međunarodnim posvojenjima djece. Naravno, u razgovoru nismo mogli izbjeći ni ideološke razlike njegovih Hrvatskih suverenista i lijevih stranaka.
- U Europskom parlamentu govorili ste o prekograničnim posvajanjima djece. Koje su Vaše poruke i prijedlozi?
- Cilj je moje inicijative u Europskom parlamentu unaprijediti postojeće i uvesti neke nove međunarodne mehanizme pri međudržavnim posvojenjima koji bi stvorili sigurno okruženje i za djecu i za posvojitelje. Trenutno imamo situaciju da dio država nije ratificirao Hašku konvenciju o međudržavnom posvojenju i posvajanje iz tih zemalja jest brže i jednostavnije, ali samo zato što one ne poštuju visoke standarde zaštite djece, bioloških roditelja i posvojitelja. Posvajanje iz tih zemalja jednostavnije je samo do jednog trenutka dok se, kao u ovom našem slučaju, ne pojave ozbiljne komplikacije koje za posvojitelje i djecu završavaju s ozbiljnim pravnim problemima i traumama. Rezolucijom EP-a tražim da se privremeno obustave posvojenja iz država koje nisu ratificirale Hašku konvenciju, da Europska komisija iskoristi svoju moć kako bi te zemlje privoljela da ju usvoje i podignu standarde zaštite djece te da se uvede bolji nadzor nad posrednicima u posvojenju koji često naplaćuju basnoslovne iznose i koriste taj novac da bi podmazivali lanac trgovine djecom.
Milijuni djece u
lancu prostitucije
- Kako komentirate konkretne prilike usvajanja iz DR Kongo, države koja je najpoznatiji u svijetu po trgovini ljudima i djecom?
- Kad je država nesređena, jasno je da će organizirani kriminal to iskorištavati. Mene manje brine Kongo jer tu, nažalost, ne mogu previše utjecati, ali me puno više brinu Hrvatska i Europska unija. Vidimo da su domaće institucije, naročito sudovi, itekako podbacili kod dosadašnjih posvajanja i da su se vrlo nemarno odnosili prema cijeloj toj problematici. Svjedoci smo da Vrhovni sud, MUP i Ministarstvo obitelji barataju različitim podacima, dakle država ni ne zna točan broj djece posvojene iz DR Konga, a kamoli s kime i kako žive. To je zabrinjavajuće, a budući da smo odnedavno i dio Schengena, moramo paziti da Hrvatska ne bi postala točka uvoza djece iz Afrike za potrebe organiziranog kriminala u Europi.
- Kažete da postoje moćni lobiji koji se time bave. Gdje i kako djeluju?
- Znam da to mnogima djeluje kao neki daleki kataklizmički scenarij, ali nemojmo zaboraviti da je od 2018. do 2020. na europskom tlu nestalo čak 18 tisuća djece migranata, a UNICEF upozorava da između milijun i dva milijuna djece godišnje završi u lancu prostitucije. To su strašne brojke koje nam nameću imperativ da konačno nešto poduzmemo jer je kriminalni lanac trgovine djecom i organima te dječje prostitucije i pornografije sve jači i jači.
- Kad govorimo o usvajanjima, jesu li hrvatski nacionalni propisi toliko strogi da je jednostavnije posvojiti djecu iz drugih zemalja?
- Ovdje je važno naglasiti da se radi o zemljama koje nisu potpisnice Haške konvencije i koje ne pružaju visoku razinu zaštite djece, bioloških roditelja i posvojitelja. Naravno da je onda iz takvih država jednostavnije posvojiti, ali takva posvojenja ne mogu biti u najboljem interesu djeteta jer zaobilaze sve mehanizme za zaštitu tog interesa. Nemojmo biti naivni, neki posvojitelji djece iz Konga odlaze tamo po djecu baš zato što ni u jednoj razvijenoj državi, ne samo u Hrvatskoj, ne bi mogli udovoljiti kriterijima za posvojenje i ne nalaze se u registrima potencijalnih posvojitelja matične države. A postoji razlog zašto ti kriteriji postoje, a to je zaštita djetetovog interesa jer ne postoji pravo na dijete, već samo pravo djeteta na odrastanje u obitelji. Hrvatsko zakonodavstvo treba popraviti, ali ne na način da se ukinu svi kriteriji za posvojenje i da se djecu dijeli ljudima bez provjere kao bombone. Osim toga, ako pri određivanju osobnog poreza na dohodak hrvatskim državljanima koji primjerice rade u Njemačkoj, Republika Hrvatska ne prepisuje samo strane odluke, već te odluke dodatno pregledava jesu li u skladu s hrvatskim propisima i treba li podnositelj platiti još nešto poreza Republici Hrvatskoj, to bi više, kad su u pitanju djeca i posvajanje, Republika Hrvatska trebala provjeravati strane sudske odluke i njihovu usklađenost s hrvatskim propisima, a ne da samo te strane sudske odluke prepisuje, a čak niti ne provjerava njihovu autentičnost.
Interes djece ispred
ideologije
- Možete li komentirate rasističke komentare koji su se u povodu usvajanje djece iz Konga čuli u Hrvatskom saboru? Ima li toga i u EP-u?
- Moram priznati da nisam čuo takve komentare jer zbog prirode posla u Europskom parlamentu ne stignem pratiti svaku saborsku raspravu, ali više me od pojedinačnih ispada uznemirava činjenica da Hrvatska dopušta da se djeca rođena u našoj zemlji posvajaju po jednim kriterijima, dok se djeca iz Konga posvajaju po nekim sasvim drugim kriterijima. To bismo isto mogli nazvati rasizmom i zato to treba mijenjati.
- Rasprava o transrodnim osobama i osobama nejasnog spolnog identiteta u nacionalnom parlamentu se pretvorila u svađu. Kako gledate na to?
- Ljevica je tu pokušala iskoristiti priliku da se s glavne teme koja ne bi trebala biti ideološka, ali u kojoj gube jer su pojedinci pritvoreni u Zambiji njihovi članovi i prijatelji, skrene na čistu ideologiju. Ja sam već rekao i, ako treba, sto puta ću ponoviti – ovo nije stvar ideologije, nego zaštite najboljeg interesa djeteta. Moja se rezolucija u EP-u ne bavi time tko bi trebao imati pravo na pristup posvojenju jer je to nacionalna, a ne EU kompetencija. Svaka država članica treba to definirati za sebe, vodeći se interesom djece, a ne sebičnim interesima odraslih.
- Koje je Vaše mišljenje o građanskom odgoju kojeg su uvele neke škole kao paritet vjeronauku?
- Građanski odgoj, kako je bio originalno zamišljen, kao međupredmetni sadržaj koji će pomoći učenicima da sva znanja, vještine i vrijednosti koje steknu kroz sve predmete spoje sa svojim svakodnevnim građanskim životom, je dobar koncept. Primjerice, da učenici, kad uče postotke u matematici, znaju izračunati kolika će im biti rata kredita uz koju kamatu. No, ljevica taj koncept pokušava zloupotrijebiti pretvarajući građanski odgoj u poseban predmet prepun njihove ideologije, suprotstavljen vjeronauku. Tada, ako su to doista suprotstavljeni predmeti, to znači da se ni ne radi o stvarnom građanskom odgoju, nego o ateističkoj ili sekularističkoj indoktrinaciji. I vjernici su članovi društva i građani ove države pa bi svaki pravi građanski odgoj trebao uvažiti i njihovo vjerovanje i način života. Ignoriranje tih prava vjernika na svoj svjetonazor u javnom prostoru podsjeća na očito neumrlu totalitarističku ideju da je jedini dozvoljeni svjetonazor u javnom, građanskom prostoru onaj ateistički. Dakle, svaki građanski odgoj koji ide protiv vjere nije građanski odgoj, nego sekularistički preodgoj. I nemojmo zaboraviti da temeljna znanja o političkom sustavu, ustavnim pravima i kako se aktivirati u demokratskom društvu učenici dobivaju kroz već postojeći predmet Politika i gospodarstvo.
- Svojedobno ste kritizirali reformu školstva koju je vodio Boris Jokić, ali ona se nije dogodila. Kakvu reformu školstva treba Hrvatska?
- Da, unatoč silnom PR-u koji je imala najava te reforme, proučivši njen sadržaj i osvrte stručnjaka koji nažalost nisu mogli dobiti mjesta u javnom prostoru, odmah sam uvidio da ta reforma ne može uspjeti zbog brojnih nerealnih postavki. Izgubili smo godine koje su pokazale da ta reforma nije donijela gotovo nikakve pozitivne rezultate. Smatram da je ključno pojačati odgojnu komponentu našeg sustava, a ta se komponenta godinama zapostavlja. Podaci govore da bolje odgojena djeca postižu i bolje obrazovne rezultate, a razmažena djeca koja nemaju poštovanja prema učenju, nastavnicima i školi puno teže postižu obrazovne rezultate. Nažalost, odgojna komponenta našeg školstva već se godinama iscrpljuje na pokušajima ljevice da školstvo iskoristi za nametanje svoje ideologije djeci, pa onda i borbi ljevice protiv roditelja i roditeljskih prava, jer roditelji vrlo često ne žele da se njihova djeca opterećuju društvenim ideološkim eksperimentima ljevice. No, odgojno djelovanje ne možemo pojačati bez suradnje s roditeljima. Roditelji su, prema Ustavu prvi odgojitelji i škola im treba pomagati u odgoju, a ne pokušavati preodgojiti njihovu djecu. Dakle, trebamo roditeljima dati veće pravo glasa, poštivajući i njihov sustav vrijednosti jer je odgoj uvijek odgoj za određene vrijednosti. Pri tome treba poštivati pluralnost, činjenicu da nemaju svi roditelji isti vrijednosni sustav. A tu razinu demokracije Hrvatska još nažalost nije postigla. Pri tome u drugi plan pada i promicanje temeljnih vrijednosti koje su nam svima zajedničke poput radinosti, iskrenosti ili pristojnosti. Srećom, imamo mnogo dobrih učitelja i nastavnika koji na svojoj lokalnoj razini prenose temeljne odgojne vrijednosti učenicima, ali bez ikakve potpore s državne razine.
Ustroj vojske pitanje
nacionalne strategije
- Danas ste europski zastupnik Hrvatskih suverenista. Kako je to biti suverenist u glavnom gradu Bruxellesu?
- U Bruxellesu se osjećam dobro i izgradio sam reputaciju čovjeka koji gradi mostove i rado nudi suradnju svima koji žele u dogovoru rješavati zajedničke probleme. Biti suverenist ne znači odbijati suradnju s drugima, dapače. Znati tko si, voljeti svoje, to olakšava suradnju s drugima. Osim toga, kad imate mehanizme za odlučivanje u svojim rukama, tek to traži usuglašavanje s ostalim članicama Unije. Kad cijeli svoj suverenitet predate u ruke EU birokraciji, onda se odluke mogu donositi i bez vas, pogotovo kad ste mali kao Hrvatska.
- Hrvatska je posve eurointegirana; imamo euro, nemamo granice i vojne snage dijelimo s NATO savezom. Koliko je ona suverena?
- Hrvatska nije u potpunosti suverena, ali u današnjem globaliziranom svijetu to nije nijedna država. Najbliže su tome u ovakvom globalnom poretku stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a. No, važno si je osvijestiti da euroatlantske integracije nisu jednosmjerna ulica i da taj put nema samo jednu stanicu, nego malo više. Integracija se nastavlja i mi moramo znati želimo li se dublje integrirati i dopustiti da nam Bruxelles sutra određuje porezne stope, zdravstvenu i socijalnu politiku ili da našu vojsku zamijene europskom vojskom. Ja smatram da to ne bi bilo pametno jer su među EU članicama velike razlike, i ekonomske i kulturne, koje moramo uvažavati da bi Europa dugoročno bila stabilna. Uniformna rješenja stvaraju dublje podjele i dovode do netrpeljivosti, a centralizacija moći u Bruxellesu tome može samo doprinijeti.
- Podržavate li vojnu obuku Ukrajinaca u Hrvatskoj? Vaša stranka ne.
- Smatram da smo dužni pomoći Ukrajini i sretan sam što to i činimo, šaljući vojnu i humanitarnu pomoć te primajući izbjeglice, tako da je temeljni stav jasan, pa mislim da je temi o obuci vojnika dana prevelika važnost. Hrvatska treba imati posebni senzibilitet prema Ukrajini jer je i sama bila žrtva agresije, ali moramo nastupati sukladno svojim diplomatskim, vojnim i ekonomskim kapacitetima.
- Što mislite o obaveznom služenju vojnog roka u Hrvatskoj, jeste li bili u vojsci?
- Bio sam u vojsci još u bivšoj državi i smatram da su mladi muškarci iz tog iskustva, osim velike količine komunističke i jugoslavenske indoktrinacije, mogli izvući i dosta toga dobroga, ali današnjim se klincima dobre navike mogu usaditi i na druge načine, prvenstveno dobrim odgojem. Treba imati na umu da se Hrvatska nalazi u sigurnosno nestabilnom okruženju i da moramo ojačati obrambene kapacitete. Hoćemo li to postići ulaganjem u profesionalne vojnike, one čiji je poziv obrana države, tako da budu najbolje trenirani i opremljeni ili ulaganjem u ročnu vojsku, to mora biti stvar nacionalne strategije za koju mi se čini da nama nedostaje.
- Kakvo stajalište europska desnica, u čiji zastupnički klub pripadate, ima o ukrajinskom ratu?
- Europski konzervativci i reformisti (ECR) umjerena su grupacija s jasnim transatlantskim usmjerenjem, tako da je u našem klubu pogled na ovaj rat poprilično ujednačen. Imamo puno zastupnika iz Poljske i baltičkih država koji su i prije ove posljednje eskalacije upozoravali na rusku prijetnju. Nesvrstani zastupnici i zastupnici još desnije grupacije drukčija su priča od ECR-a.
- Desnica, među koje se ubrajaju i Hrvatski suverenisti, ostala je bez argumenta o mnoštvu Jugoslavena u hrvatskom društvu i političkoj eliti. Po popisu stanovništva, ima ih 945 - što ne znači da nema jugonostalgije?
- Nije to tema kojom sam se ikad intenzivno bavio jer sam uvijek pripadao više kršćansko-konzervativnom krilu desnog spektra u Hrvatskoj. Dio ljudi jednostavno čezne za mladošću i nekim bezbrižnijim godinama, to treba razumjeti. Oni koji pak politički gledaju prema Beogradu trebaju konačno prihvatiti da su povijesni gubitnici i okrenuti se konstruktivnoj izgradnji prosperitetne hrvatske države u okviru zapadne civilizacije.
- Na kraju, privatno pitanje. Stignete li, uz zastupničke obveze, vježbati i svirati violinu, profesionalni ste glazbenik?
- Puno manje nego što bih želio, ali kompenziram to pomaganjem svojim sinovima koji se također bave glazbom.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
