Kad su 2. listopada odbojkašice Velog Vrha gostovanjem u Dubrovniku krenule u svoju superligašku avanturu, za mnoge od njih bio je to prvi susret s najjačim hrvatskim razredom. Iznimka nije bila ni najmlađa u tom društvu, tada 14-godišnja Carla Stošić koju je trenerica Tatjana Tonković odmah gurnula u vatru, povjerivši joj osjetljivu ulogu libera.

- Ta će mi utakmica zauvijek ostati u sjećanju. Imala sam jako veliku tremu, toliku da se nisam htjela niti maknuti iz sobe, a kamoli da iziđem na teren. Nekako su me ipak uspjeli nagovoriti i jedino o čemu sam razmišljala kad je utakmica počela je da sve to što brže završi, nije bitno s kojim rezultatom. Trema je još uvijek bila prisutna, ali kako je utakmica odmicala, tako je postajala sve manja i manja te sam se polako počela opuštati, prisjetila se Carla Stošić.

- U utakmicama koje su slijedile Anamaria Šipušić bi kretala u prvoj postavi, dok bih ja uskočila ako je trebalo i tada mi je bilo puno lakše, jer sam znala da se uvijek mogu malo odmoriti. No, ona je teško uspijevala posložiti sve obveze i na kraju sam opet ostala sama, ali već sam se bila navikla na novo okruženje, postala sigurnija u sebe i trema mi više nije predstavljala problem.

…A MOŽE I PRSTIMA - Carla Stošić (snimio Danilo MEMEDOVIĆ)

Prethodnu sezonu Carla je za Pulu igrala na tri fronta, kadetsku i juniorsku ligu te za prvu ekipu koja je nastupala u Prvoj B ligi, ali sve se to teško moglo usporediti s onime što ju je dočekalo dolaskom u Veli Vrh.

- Najveća razlika ležala je u činjenici što su u prvoj ekipi Pule jedna-dvije igračice imale 20 godina ili više, dok me u Velom Vrhu dočekala puno iskusnija ekipa, ali cure su me odlično prihvatile i pomogle mi da se prilagodim. Određeno zezanje na moj račun po pitanju godina znalo je biti prisutno, ali nisam im to uzimala za zlo. Srećom, u ekipi je i moja vršnjakinja Doria Miletić, pa nisam jedina koja je bila zadužena da poslije treninga vrati lopte na mjesto, sa smiješkom je komentirala Stošić.

- Što se tiče samog prelaska u Superligu, u početku mi je sve bilo jako čudno, a najviše sam se bojala kako će to izgledati kad budemo igrali protiv najboljih ekipa, zagrebačke Mladosti i Marine Kaštela. Kad su one došle na red, u početku sam samo gledala što rade hrvatske reprezentativke s druge strane mreže, ali poslije su mi to bile utakmice kao i sve druge. Naravno, trebalo mi je neko vrijeme da se prilagodim na snagu udaraca, ali niti u jednom trenutku mi to nije predstavljalo problem niti bih pomislili da ne mogu obraniti neku loptu. Jednostavno, ili si spreman za to ili nisi, nema trećeg.

Kad se na kraju podvuče crta ispod sezone, Carla ne krije kako je zadovoljna periodom koji je ostao iza nje.

- Nikad nisam mogla ni pomisliti da ću s 14 godina igrati Superligu i sve ovo što mi se dogodilo nadmašilo je moja očekivanja. Zadovoljna sam i rezultatima koje je ekipa ostvarila, naročito u drugom dijelu sezone kad smo zaredale s pobjedama. Odlično smo tada izgledale i nadam se da će nam sljedeća sezona biti još uspješnija, kako za cijelu ekipu, tako i za mene.

Prilagodila sam se promjenama koje je donio prelazak u najviši rang, pohvatala sve zahtjeve te ih odrađivala na treninzima i utakmicama. Prijemom sam stvarno zadovoljna, a da je bio dobar potvrđuje i službena statistika, dok trebam popraviti obranu u polju, svjesna je Stošić, koja potvrđuje da jabuka ne pada daleko od stabla, jer je i njena majka Lara bila jako dobra odbojkašica.

- Mama mi je uvijek bila uzor, premda nikad nisam imala priliku gledati je kako igra. Uvijek kaže da će pronaći neku snimku i pokazati mi je, ali još uvijek čekam na to i sve o njoj kao odbojkašici znam samo po pričama. Sretna je jer sam krenula njenim stopama i najveća mi je podrška te me puno hvali, ali i kritizira. Nikad nije savršeno, uvijek može bolje i kad malo razmislim, na kraju ispada da me više kritizira nego hvali.

Upravo nam je majka otkrila kako je najdraži odbojkaš njene kćerke Ivan Zajcev, dok Carla priznala da joj nije lako uskladiti sve obveze, ali gura nekako.

- S jedne su strane škola, prijatelji i izlasci, a s druge treninzi i utakmice vikendom te nekad sve to skupa zna biti i malo naporno, naročito kad nam zaredaju duga putovanja. No, lijepo mi je kada dođem u neki grad u kojem nikad nisam bila i vidim neke nove stvari, pa nastojim sve to nekako posložiti, zaključila je Stošić.

Povezane vijesti

• Veli Vrh nije bio na željenom nivou protiv Rijeke CO: Velovršanke razočarane porazom u lokalnom derbiju
• Velovršanke debitantsku sezonu u Superligi okončale na osmoj poziciji. Tonković: Zadovoljna sam ostvarenim učinkom
• Subotnjim gostovanjem kod Dinama Velovršanke kreću u drugu sezonu u Superligi