SPORTSKA OBITELJ

Otac Kristijan i sin Stefano Galešić iz Pule zajedno igraju mali nogomet i osvajaju turnire i nagrade. "Ponosan sam na tatu, a i on na mene"

| Autor: Roberto CAR
Kristijan i Stefano Galešić

Kristijan i Stefano Galešić


Zaigrati u nekom sportu s djetetom u istoj ekipi želja je mnogih roditelja. San koji je, objektivno, vrlo teško ostvariv. Razlika u godinama prevelik je hendikep i roditelj treba doista imati puno sreće da dočeka nasljednika. Uostalom, jedan od najboljih sportaša današnjice, američki košarkaš LeBron James pokušava doživjeti taj san, da zaigra u ekipi sa sinom Bronnyjem i zbog toga radi sve ne bi li si još jednu ili dvije sezone produljio impozantnu karijeru.

No, san je to kojeg je nedavno ostvarila nogometna obitelj iz Vinkurana. Otac Kristijan Galešić dočekao je trenutak da zaigra uz sina Stefana. Jest da je riječ o malom nogometu i jest da je riječ o turniru, onom u Valdebeku, ali Galešići su briljirali. Njihova je ekipa "Bela lađa" osvojila turnir, a u Vinkuran su stigle nagrade za najboljeg golmana (Kristijan) i najboljeg igrača (Stefano).

Ponosni otac priznaje da je to nešto posebno.

- Malo je čudan osjećaj definitivno. Posebno kad smo igrali u finalu. Prije sam ga samo gledao sa strane, a kad igram s njim to je sasvim drugačiji osjećaj. Još kad ti sin zabije gol, malo se drugačije veseliš. To je neopisivo, rekao je Kristijan Galešić koji se pomladio igrajući uz sina i njegove vršnjake. - Slušaju li me? Ne, čak sam i ja njih slušao i odrađivao onako kako su rekli. Oni imaju neku svoju taktiku, svoju priču. To su sve igrači Futsal Pule i imaju svoj način igre, a ja se samo uklopim. U finalu su se dogovorili da igraju jaki presing na loptu protiv Vodnjanaca i to se pokazalo dobitnim jer su ih iznenadili. Meni ih je bilo lijepo gledati s gola, nisam imao previše posla. U finalu sam primio dva gola, ukupno pet u cijelom turniru u šest utakmica. Mladi su i "lete" terenom.

"Poletio" je i on uz starijeg sina, ali priznaje da će teško dočekati da zaigra i s mlađim sinom Dominikom.

- Nisam nikad mislio da ćemo Stefano i ja zajedno igrati, ali uvijek sam se nadao tome. To mi je uvijek bila velika želja. Iskreno, mislio sam da ćemo igrati skupa veliki nogomet, ali kako se on prebacio na mali, evo sad smo tamo zaigrali zajedno. Pomoglo je svakako i što sam ja golman. Da sam igrač u polju, ne bi mogao igrati. Futsal je postao prebrz za mene i teško je to pratiti. Velika je razlika, ako nemaš snage ne možeš igrati. Zato ne vjerujem da ću dočekati i Dominika, haha.

Kristijan je za leđima ostavio solidnu nogometnu karijeru.

- Zadovoljan sam svojom karijerom. Počeo sam rano kao i on, već sa sedam godina u Uljaniku i uglavnom sam igrao veliki nogomet. Igrao sam do 22, 23 godine u Uljaniku, čak sam igrao i drugu ligu, a nakon toga sam bio po klubovima županijskih liga. Igrao sam u Medulinu, Manjadvorcima i na kraju za Veli Vrh gdje sam zaključio karijeru s 38 godine i to najviše upravo radi Stefana. Više sam uživao u njegovim utakmicama nego u svojim, iskren je Galešić senior.

Turnir u Valdebeku i osvojene nagrade bit će posebna priča u familiji.

- Igrao sam puno tih malonogometnih turnira kad bi bila stanka u prvenstvu. Bili su poznati po Istri ti master kupovi i dosta smo ih osvajali, ali ovo je nešto posebno. Pogotovo kad sam dobio nagradu za najboljeg golmana, a on za najboljeg igrača. Malo smo se "izgubili" tako da se nismo stigli ni slikati, uz smijeh govori Kristijan koji je niz godina igrao i "Ulicu". - Najveći doseg mi je četvrtfinale s Viškovićem. Stefano je već dva puta osvojio Mini ulicu, sad se nadam da će i "Ulicu", ima vremena.

Sin Stefano ovu suradnju također doživljava na poseban način.

- Nije nam ovo bilo prvi puta da igramo zajedno, igrali smo i lani na istom turniru. Dobar je osjećaj, mnogima je san da zajedno igraju otac i sin. Slučajno je došlo do toga, naša ekipa je zapravo ekipa s plaže, odnosno s posla i trebao nam je golman pa smo pozvali mog tatu. Dok igramo ne razmišljam o tome da je on na golu i ne, nema nikakvih prigovora tijekom igre, rekao je Stefano Galešić.

Kući su ponosno donijeli dva individualna trofeja iz Valdebeka.

- Lani smo poraženi u finalu, a sad smo se pojačali i osvojili turnir. Normalno da smo zadovoljni i osvajanjem turnira i individualnim nagradama. Kući smo dosta pričali o tome. Ponosan sam na tatu, a i on na mene.

Stefano nije ni mogao biti ništa drugo nego sportaš. To mu je u genima. Otac Kristijan bio je odličan golman, uglavnom Uljanika, a majka Petra (rođena Brajković) nekadašnja je sjajna rukometašica pulske Arene.

- Zapravo sam u početku paralelno trenirao nogomet i rukomet. Tek kad sam bio stariji pionir sam se opredijelio za nogomet jer uz školu više nisam mogao ići na treninge na dvije strane. Bio sam u Uljaniku, gdje mi je tata trener golmana, do mlađih pionira, nakon čega sam prešao u Istru 1961. No, s 15 godina, kao kadet sam se vratio u Uljanik, a potom sam prešao na futsal. Morao sam odlučiti hoću li igrati futsal ili nogomet. Pričao sam o tome s tatom i on je rekao da odaberem ono što želim. I tako sam se odlučio za futsal i mogu reći da sam zadovoljan odabirom. Napredujemo kao ekipa, a napredujem i ja kao igrač.

Prošle je sezone "probio led" u seniorima Futsal Pule Stanoinvesta, ali nije lako junioru ući u prvi sastav finaliste prvenstva Hrvatske.

- Prošle sam sezone najčešće bio na klupi, ali sam na tri utakmice i zaigrao. Debitirao sam u domaćem susretu sa Šibenikom i doista je sjajan osjećaj igrati pred domaćom publikom. Nadam se da ću i ove sezone ući u roster, ali neće biti lako jer smo se dodatno pojačali, a s treninzima krećemo već sutra, dodao je mlađi Galešić.

Stefano Galešić može se pohvaliti i s vrlo uspješnim nastupima na kultnoj "Ulici".

- Dosad sam u dva navrata slavio na Mini ulici. Prvo sam s Uljanikom osvojio U-11 turnir, a potom s Istrom 1961 onaj U-15. Ove ću sezone igrati za prošlogodišnje finaliste Stelu Šijanu juniors i nadam se da će biti kao u Valdebeku. Nakon poraza u finalu da ćemo otići do kraja, zaželio je Stefano Galešić, koji je jučer dobio i veliko priznanje, stigao mu je poziv za odlazak u petodnevni kamp U-19 reprezentacije Hrvatske u Delnicama.

- Presretan sam zbog toga. Ovo mi je prvi reprezentativni poziv i ostvarenje prvog cilja. U Delnicama ćemo biti od 20. do 25. ovog mjeseca. Sad moram još više raditi jer želim izboriti i poziv u seniorsku reprezentaciju. Biti reprezentativac svoje zemlje san je svakog sportaša, rekao je mladi pulski futsaler.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater