Baskijska pouka
Dvodnevni posjet Vitora-Gasteizu, sjedištu Baskonije Alaves: Nema rezultata preko noći
(Snimio Roberto Car)
Radišan istarski seljak koji ujutro ide na delo, a popodne u brajde, najbolje oslikava način rada i poimanje života ljudi u Vitoria-Gasteizu, odnosno Baskiji. Nema glamura, nema bogatstva stečenog preko noći, nema rasipanja novcem. Samo težak svakodnevni rad kojim se pomalo gradi bolja svakodnevnica. Zapravo, izgradnja klupskog kampa Istre 1961 u Balama djeluje kao slučajnost koja se savršeno uklapa u mozaik.
Bale, odnosno središnja Istra, puno se bolje uklapaju u predodžbu o načinu života i rada u sjedištu Grupacije Baskonia-Alaves od Pule. Osnovna je to misao koja se nameće nakon dvodnevnog boravka u Vitoria-Gasteizu i obilaska stadiona Mendizorrotza na kojem igra Deportivo Alaves, velebne košarkaške dvorane Buesa Arena u kojoj igra Baskonia, rezidencije Ondare u sklopu koje se razvijaju mladi sportaši i modernog sportskog centra BAKH.
Bez odgovora
Samim time puno je lakše shvatiti nogometnu filozofiju vodećih ljudi Grupacije. Nema rezultata preko noći, nema preskakanja stepenica. Kao što niti u Vitoriji nema glamura, razbacivanja novca na skupe automobile ili pročelja zgrada. Vozni park puno je neugledniji od pulskog, restorani i kafići izvana djeluju neugledno, ali je unutrašnjost puno sadržajnija, bogatija. Sam grad koji je 2012. izabran za zelenu prijestolnicu Europe iznimno je uredan, iako skromne vanjštine. Jednako se tako sportski segment strpljivo gradi, podiže iz dana u dan osmišljenom strategijom. Zato nema rezultatskog imperativa odmah i sad. Rezultati, kao u pulskom slučaju, doći će onog trenutka kad se poslože svi potrebni sastojci uspjeha uz neophodnu dozu sreće.
Baš kao što je to bio slučaj s 1:0 pobjedom Alavesa protiv Barcelone, koju je uživo gledao i bivši trener Istre 1961 Oriol Riera. Domaćin koji se grčevito bori za ostanak svladao je novog prvaka u tradicionalnoj borbi Davida i Golijata na ispunjenoj Mendizorrotzi smještenoj usred grada. Pred nešto više od 19 tisuća gledatelja susret je otvoren špalirom domaćih igrača koji su tako iskazali poštovanje prvaku, a zaključen je velikim slavljem i zajedničkim pjevanjem igrača i najvatrenjih navijača. Nevjerojatna pozitiva s tribina, pjevanje navijača od prve do posljednje minute, spojili su se s do krajnjih granica požrtvovnim nastupom domaćih nogometaša čiju je obranu fantastičnim nastupom predvodio Ville Koski.
Finski stoper na posudbi iz Istre 1961 do ove je utakmice upisao dva nastupa, ukupno odigrao 11 minuta. A onda je trener Quique Sanchez u ključnoj utakmici sezone baš Koskija od prve minute postavio u centar obrambene petorke koja se hrvala s Lewandovskim, Olmom i suigračima. Ne samo da je Koski sjajno vodio zadnju liniju, dirigirao izlaske i namještanje zaleđa te u par navrata sjajno spriječio poljskog napadača, već je s dva, tri čak i akrobatska poteza spriječio goste da izjednače u samoj završnici. Upravo je Koski bio zaštitno lice dvoboja, baš je njegova slika na koncu izabrana kao podloga za susret, kao i kasniju prezentaciju suradnje Istre 1961 i Alavesa. Jedino na novinarski upit hoće li Alaves ovo ljeto otkupiti Koskija od pulskog kluba, ili ga samo prisvojiti, nije bilo odgovora.
Drugo slavlje
Nakon proslave pobjede nad Barcelonom, u prvi je plan stavljena priča o samoj Grupaciji Baskonia Alaves koja je po mnogo čemu specifična i u samoj Španjolskoj. Ostali klubovi La Lige su izgrađeni oko nogometnog kluba kojima su pridodane košarkaške i druge sekcije. Ovdje je obrnuto. Vlasnik Josean Querejeta, kao bivši košarkaš Baskonije i Reala, krenuo je s košarkaškim klubom kojeg je postupno uzdizao i doveo do toga da je sad jedan od samo četiri člana Eurolige od njezina osnutka, a kojem je 2011. godine pridodao nogometni klub koji je grcao u dugovima tavoreći u Trećoj ligi.
Domaćini su s ponosom istaknuli ka je Vitoria, sa svojih 260 tisuća stanovnika, stala uz bok Madridu s 3,5 milijuna, Barceloni s 1,7 milijuna te Valenciji s 850 tisuća stanovnika, kao jedini grad koji ima košarkaški klub u Euroligi i nogometni u La Ligi. Na upit zašto se Grupacija u radu u velikoj mjeri okrenula inozemstvu kad je riječ o nogometu, odgovor je bio - zbog okruženja. Vitoria-Gasteiz u krugu od stotinjak kilometara ima još par gradova s poznatim nogometnim klubovima. Tu su Bilbao, San Sebastian, Pamplona, Santander i Eibar te u tom okruženju je za Alaves vrlo teško naći dovoljno kvalitetan igrački kadar. Stoga se mladi igrači nastoje regrutirati skautiranjem i suradnjom s drugim klubovima. Poput pulskog.
Košarka
Košarkaški klub Baskonia danas svoje utakmice igra u velebnoj Buesa Areni, s 15.500 mjesta drugoj u Španjolskoj nakon što je nedavno Valencia izgradila za 100 mjesta veću dvoranu. Smještena je na rubu grada, u neposrednoj blizini sportskog centra Bakh koji se sastoji od zatvorenog i otvorenog bazena, zatvorenog klizališta, desetak terena za padel, velike teretane i fitness centra, wellnessa, restorana, dječje igraonice te tri košarkaška terena za treninge. Hram baskijske košarke obljepljen je plakatima s igračima i trenerima koji su u Vitoriji ostavili dubok trag, poput Velimira Perasovića, Duška Ivanovića, Željka Pavličevića i Zorana Planinića, dok se s krova dvorane spuštaju zastave s brojnim osvojenim trofejima prvenstva i Kupa Španjolske.
Za kraj dvodnevnog posjeta Vitoriji svjedočili smo i pobjedi petoplasirane Baskonije nad drugoplasiranom Murcijom, a budući da je to domaćinima bila druga pobjeda u dva dana, nakon one Alavesa nad Barcom, rečeno nam je da im je baš naša mala novinarska ekipa donijela sreću te smo se iz glavnog grada Baskije vratili sa šalovima Alavesa i Baskonije oko vrata.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
