Autoservis Doblanović pobjednik je posljednjeg izdanja Memorijalnog turnira Franko Radolović, koji se igrao u spomen na mladog pulskog sportaša koji nas je tragično napustio prije točno 20 godina. Turnir je okupio osam momčadi, s igračima koji su morali imati napunjenih 38 godina, a u uzbudljivom finalu "serviseri" su svladali družinu okupljenu pod imenom Franka Radolovića. Nakon regularnih 20 minuta rezultat je bio 1:1 i pobjednika su odlučivali udarci sa šest metara, kojih se pucalo isto onoliko koliko je godina prošlo od Frankove pogibije, okruglih 20.

U regularne tri serije svaka je momčad imala po jednog nepreciznog izvođača, a onda su u raspucavanju odgovornost odlučili preuzeti Sandi Gušić i Aleksandar Kostić. Trajalo je to skoro duže nego cijela finalna utakmica, da bi u desetoj seriji Gušić pucao pored gola, nakon čega je Kostić donio pobjedu AS Doblanoviću, a sebi priznanje za najboljeg igrača turnira. Njegov suigrač Spomenko Vujica najbolji je golman, dok se za poraz u finalu Vili Šafradin, koji je ostao na pet naslova na ovom turniru, morao utješiti priznanjem za najboljeg strijelca.

DVOBOJ NAJBOLJEG STRIJELCA I NAJBOLJEG IGRAČA - Vili Šafradin i Aleksandar Kostić (foto: Ivan JENDRUŠA)

- Osvojio sam ovaj turnir isto puta kao Luka Modrić Ligu prvaka, ali do svih sam naslova stigao igrajući za Santos i ovo bi bio šlag za kraj, da sam uspio otići do kraja sa svojim društvom. Moglo je finale otići i na našu i na protivničku stranu, a na kraju su odlučivali penali, koji su uvijek lutrija. Nismo uspjeli, no što je, tu je, život ide dalje, rekao je Vili Šafradin, koji nikad nije skrivao koliko mu ovaj turnir znači.

- Kad s nekim odrasteš i onda s 20 godina izgubiš najboljeg prijatelja, onda ti turnir u njegovu čast mora biti nešto posebno. Nikad to nisam krio i kad god bih ga igrao, uvijek je s moje strane bilo prisutno puno emocija te sam svima govorio kako je meni san osvojiti ovaj turnir. Možda je to nekima i glupo zvučalo, ali on je meni uvijek bio broj jedan, ispred Ulice i svih drugih turnira, a mislim da se to moglo vidjeti kad smo ga prvi put osvojili po tome koliko sam tada suza isplakao.

Prva tri izdanja Memorijala igrala su se u Štokovcima, a onda je 2006. godine uslijedilo preseljenje u Pulu gdje se, na nekoliko različitih lokacija, odigralo još 15 turnira. Lani se organizatorima ispriječio koronavirus i stoga je ovo bilo 19. izdanje, ujedno i posljednje.

NAJBOLJI VRATAR - Nikola Čutuk i Spomenko Vujica (foto: Ivan JENDRUŠA)

- Svemu jednom dođe kraj, ali Franko će uvijek ostati u srcima svih nas. Odlučili smo tako u dogovoru s njegovom obitelji. U jednu ruku nam je žao da se ova tradicija prekida, ali mi ćemo sigurno i dalje svake godine napraviti neku feštu vezanu uz njega te će Franko i dalje biti tu uz nas, istaknuo je Šafradin. - Trajalo je 20 godina i, ne zato što smo mi bili organizatori, ne mogu reći da je jedno izdanje bilo loše. Bilo je turnira s 32 ekipe i još su četiri čekale u rezervi ako neka slučajno odustane, što samo po sebi govori o njegovoj kvaliteti, a na njemu nisu nastupale samo istarske momčadi, već su dolazile i one van Hrvatske.

Kako je ovo bio posljednji, htjeli smo ga napraviti da bude drugačiji nego prethodni i stoga smo se odlučili na veteranski turnir, na kojeg smo pozvali momčadi koje su na njemu igrale od samih početaka. Neke od njih već neko vrijeme ne nastupaju na turnirima, a usto smo pokušali složiti momčad od društva s Verude, ali to je bilo praktički nemoguće i morali smo pozvati par igrača sa strane. Jednostavno se nismo mogli skupiti, ali na kraju je sve ispalo u redu, šteta samo što ga nismo osvojili.

Povezane vijesti

• Odbojkaški turnir posvećen Vanji, Eleni i Francesci
• Harlemovci stopostotni u obje konkurencije
• Zimska malonogometna liga Pazina: LUZERI POBJEDNICI LA MARENDE